Agram

čet - 11.01.2007

Chinese...

NI HAO, blogeri i blogerice! To vam je "zdravo" na kineski! Ili ako ćemo doslovno "ti dobro"! Počela sam raditi u kineskom dućanu u Dubravi! Sve je zapravo započelo prije dva tjedna kad sam se oprostila s svojom sad već bivšom šeficom na najgori moguči način...! Pošto nije dan prije Božića stigla božićnica za nju nisam više pitala jer sam mislila da ju nećemo niti dobiti! Da bi na kraju saznala da je jedino meni nije dala a svima u firmi koji su je dobili rekla da nek preda mnom šute da su ju dobili! Tu sam zaustavila svo lijepo ponašanje, zaustavila sam rad... otišla sam u kurac kako se kaže, jer ne dati mi božićnicu jer mi je namjeravala dati otkaz... krava! Potrgala sam se zadnja dva mjeseca od 7 - 17, ponekad i do 18! Ali ako mi ne isplati lovu za mojih 8 dana godišnjeg koji mi nije dopustila da iskoristim... neznam kaj ću joj napraviti! I ja tako našla posao u kineskom dućanu, šef mi je nizak kao i ja, kinez mlađi od mene 3 godine! Kak je smiješan! Na poslu je great... na dan mi u dućan uđu dvije mušterije, tri dana radim još nisam ništa prodala! Dakle NIŠTA!!! Sjedim za stolom od 9-16, čitam knjige... tu i tamo mi glava klone i... tup, bubnem u stol! Dosadno za poludjeti! Makar me zaposlio samo na mjesec dana, neznam dal bum i toliko izdržala! Pas mater, dućan je na takvom mjestu da ljudi tamo trebaju zalutat da bi ga otkrili...! Ako ništa drugo pročitat ću gomilu knjiga i naučit osnove kineskog! ;)
Osim toga, nalazim se u emocionalnom sranju! Niš mi ne ide od ruke, a još manje kako treba! Promjenila sam se jako, s tim na red je došlo nešto što nisam željela pustiti iz sebe! Obamrla sam totalno, i imam osjećaj da brkam osjećaje...! Imam osjećaj da brkam sve... Ovo što mi se sad događa ne želim u svome životu, ne želim opet sranja prolaziti... pitam se zar ih nije bilo dosta?! Pričala ja jedan dan s malim kinezom, ima li on curu, kako se oni ponašaju u vezama...? Znate što mi je rekao? Da on NEMA vremena za veze, NE gleda cure, NE pušta da mu osjećaji pokvare rad i karijeru, NEMA sexa! U sebi si mrmljam: "Ti si matere mi robot!" A ja robot ne želim biti...! Glava me boli...! Shvatila sam da mi nedostaju zagrljaji, poljupci, dodiri...! Nedostaje mi zajedništvo! Ne želim srljati... Ne želim se više dovesti u situaciju da sam s nekim s kim zapravo ne želim biti jer sam uletjela u nešto...! Ni sama neznam kak će sve ovo završiti...! Budite mi dobro...

Ovo vam je kao što i sami vidite kineski znak za ljubav!

11. siječanj 2007 22:19:00 | (18) In your own words

čet - 04.01.2007

Cold as Pole

Naslov mi je nekako nametnut... Kao što rekoh već prije, imam osjećaj da sam se promijenila! Da ne fermam neka podbadanja, ne odgovaram na provokacije... da sam jednostavno promijenila svoje ponašanje pred navalom podjebavanja! No, sad me malo bacilo u razmišljanje... neću li tako postati prehladna? U redu, biti takav prema ljudima koji su to i više negoli zaslužili, ne fermat ih ni 0,00001%... no otrgnuti se od takve navike! Nikako ne želim od sebe napraviti osobu koja će zaleđenog lica hodati po ovom svijetu, koja više neće znati zaplakati! Totalno sam se zaprepastila na jednu sms Novogodišnju čestitku... nije da sam imala ne znam kakve pretjerane osjećaje, samo sam se zapitala što li zapravo stoji iza te čestitke! Poželio mi je snage i slobode... snage imam i više negoli sam očekivala da ću imati, slobode imam koliko sam je sama iz sebe spremna pustiti…! Što li zapravo stoji iza te osobe, osobe koja je od mene napravila osobu koja se na takav postupak mršti, pitajući se koji njegov potez je slijedeći?! Pokrenuo je proces u meni koji ne vjeruje u takav postupak! Sve zapravo počinje od početka… Nekad sam mu vjerovala, sada više ne mogu! Ne zbog njega, nego radi sebe… I zašto se sad, nakon godinu dana šutnje vraća u moj život…? I zašto, pobogu zašto je napravio neke postupke koje je napravio, nikada mi neće biti jasno! Osim ako nisu bili producirani u svrhu zabavne igre…

Nije mi žao mojih postupaka onda, kao što vjerujem da ni on nikada ne bi promijenio svoje… Žao mi je samo situacije! Meni je iskreno žao što sam se uopće dovela u taj prokleti i unaprijed osuđeni događaj! To nije moglo zaživjeti ni da je htjelo! Dovela sam se u sranje, glupost koja nije bila vrijedna mog mozganja i razmišljanja! Kao da sam zaboravila naučeno…Jebemu, da se moram tako izrazit… kako mu nije jasno da ja dajem! I da se ne znam igrati tuđim životima, nisu me to u školi naučili, pa se vjerojatno moram osjećati zapostavljenom u tom dijelu!

Pitam se na kraju… da li bi se uopće trebala pitati?

4. siječanj 2007 16:11:00 | (9) In your own words