Agramka

Dora ovdje,pozdravaljam vas sve! Hvala svima na pohvalama,komentarima...a i prvi radovi su počeli stizati! Bit će nešto od ovoga ljudi moji... I to me veseli! Bili ste uz mene dok sam bila bolesna,pa onda za vrijeme ispikanih ručica...što da vam kažem...obožavam vas i hvala vam! Sad je vrijeme da vam vratim...na moj način!

A sada...pred vama stoji neka nova Dora... Ajmo ispočetka... Promjenila sam izgled bloga,planirala sam to već dugo! To je bilo lako,ugostila sam našu dragu razmaženu, vrijeme nam je prošlo samo ovak... Izbrbljale smo se,sjedile smo na mojoj terasi i sunce nas je lagano grijalo te smo se bacile na rasčlanjivanje svega i svačega,uz kavicu sa sladoledom naravno! Prije svega,koju volju ima ta cura,doći do mene čak iz Zaprešića (ja sam kod Mioca)! Moramo to ponoviti,samo sljedeći put ja ću potegnuti do Zaprešića,da mi ga pokaže jer nikad nisam bila tamo! Ova druga promjena će biti nešto teža...definitivno neke stvari trebam maknuti s dnevnog reda.Trebam definirati do čega mi je stalo,ostale smetnje maknuti daleko (ili samo malo odmaknuti),definirati osjećaje i možda ih podjeliti...Napokon reći...hm,to će biti najteži dio.Reći,a nikoga ne povrijediti time...e to je misija! Ja mrzim kad nekoga povrijedim jer znam kakav je to osjećaj,vjerujte! Kad se to dogodi,znam da će nastupiti kajanje...a onda ću se mučiti jesam li trebala ili ne. Ma trebam...moram. Što bi bilo kad bismo se svi skrivali,išli linijom manjeg otpora...ništa se ne riješava samo od sebe.Što vi mislite? Reći i riskirati da nekoga izgubite,ili pak šutjeti...? Još vas jednom pozdravljam,uživajte u ovim zadnjim sunčanim danima! :D

FROM ME TO YOU - contest

 

1. Kategorija - Fotografija

Vaša fotografija mora sadržavati:

a) Naslov fotografije

b) Datum snimanja fotografije

Možete slati vaše crno - bijele,u boji,profi ili amaterske fotografije.

Temu ostavljam vama na izbor.

 

2. Kategorija - Pjesme (poezija)

Vaša pjesma mora imati:

a) Naslov pjesme

b) Autorski potpis

Šaljite isključivo vaše pjesme,prepisivanje ne uvažavam.

 

3. Kategorija - Priča

Vaša priča mora sadržavati:

a) Naslov

b) Autorski potpis

Priča može biti ljubavna,tragična,SF ili neki drugi žanr.

 

4. Kategorija - Crtež,slika

Može biti u tehnici: olovka, ugljen, akvarel, pastela,ulje na platnu...

A mora sadržavati:

a) Naslov

b) Autorski potpis

Temu ostavljam vama na izbor.

 

From me to you - contest zamišljen je kao svojevrsno davanje,dijeljenje vaših snova i maštanja s drugima. Pristupanjem ovom natječaju dajete svoj pristanak da vaš rad kao najbolji bude objavljen na mom blogu. Ja se obavezujem da će najboljima biti uručene nagrade koje će na vašu adresu stići poštom. Nadalje se obavezujem oformiti četveročlanu komisiju koja će vaše radove pregledati i ocjeniti ne znajući koji je čiji rad. Četveročlana komisija moraju biti registrirani članovi MojBlog.hr zajednice,no njima se zabranjuje sudjelovanje u natječaju. Identitet istih ostaje tajan do objave nagrađenih blogera i blogerica.

Svoje radove možete slati na moju mail adresu: zlatarovo-zlato@net.hr zajedno s podacima koje sam zatražila uz kategoriju vašeg rada uz naslov vašeg bloga,no trebam i vaše osobne podatke radi dostave nagrada. Ime,prezime i točnu adresu te broj telefona na koji ćete biti obaviješteni o ishodu natječaja. Vaši podaci ostaju tajni,radove ne vraćam. Službeni početak natječaja je 28.10.2005. a rok za predaju radova je 28.11.2005. Eventualna pitanja šaljite na Privat mail mog bloga.

Sretno svima!

P.S. Singerice,hvala na podsjetniku,zaboravila sam to napisati. Svima,možete sudjelovati u svim kategorijama! Ali samo s jednim radom po kategoriji. Neke stvari sam eto zaboravila napisati,ali tko radi taj i griješi! Molim kandidate da mi na komentarima ne otkrivaju u koje kategorije ulaze i s kojim naslovom,jer će to rezultirati diskvalifikacijom! Forgive me people,ali to su pravila!

Dobro većer ljudi!

Prvo bih uzela malo redaka da pozdravim nju,Ona uvijek misli na mene i zato joj hvala! :D  Posebno pozdravljam moju instruktoricu,jednu pametnu malu...naše razmaženo derište!

Danas je eto malo čudno s tim mojim izbodenim podlakticama,boli,ne mogu čašu primiti kako me boli!No znate što...od sutra imate novu Doru,neću više niti glasa pustiti,već sam s tim cviljenjem sama sebi dosadna...Ma dobro...pretjerujem,nebi mogla ja a da ne iskazujem kako se osjećam...no neću više kukati,fakat bi bilo dosta. Nemam ništa od toga,pa zato od sutra pred vama stoji Dora,ponovno rođena! U skladu s tim sutra vas čeka iznenađenje na mom blogu... Toliko ste se brinuli za mene,željeli mi sve dobro,vraćali mi osmijeh na lice...sada je vrijeme da vam vratim!Ja mislim na sve vas...! Neka još malo igram na kartu tajanstvenosti...doći će sutra i brže nego što mislite! Sutra stiže iznenađenje ZA SVE naše blogere i blogerice! I kod mene ima mjesta samo za fair play...! Pusa svima vama! Samo radosne misli...!

Dragi moji...

Ja sam vam eto danas od 8 - 15 svoje vrijeme provela u bolnici za plućne bolesti! Prošla spirometriju,citološki nalaz a kao šećer na kraju na red je došlo alergijsko testiranje. Dragi moji,vaša Dorica je dobila 16 injekcija u lijevu ruku i 16 u desnu! Istestirali su me fakat na sve... Tako smo otkrili da sam alergična na ambroziju,mačju dlaku,trave i korov (ŠTO SAM VEĆ ZNALA!).No kako to odvratno izgleda,ubodi na obje ruke...glumim propalu narkičku!!! A ruke bole od tolikih uboda (izbroji: 32 - tridesetdva slovima i brojkom!)! No panika me uhvatila kad sam došla doma i skinula košulju...

Ljudi moji,to je bilo tako natečeno kao da me roj osa ispikao! Nabubrilo je kao da imam tricepse...i bicepse!!!(putniče,budi ljubomoran!!! :)). I naravno da me čopila frka...pa zlu ne trebalo i za svaki slučaj ja odlučih nazvati nju,buduću doktoricu,razmaženo derište! Umirila me riječima da je to normalno,i nek mažem kremama i aloe verom,hladim oblozima!HVALA STARA MOJA! Ajme,da možete to vidjeti...grozno!A kako to svrbi,a ne smiješ dirati! Malo sam živnula kad sam skužila da u čekaonici u bolnici postoji besplatni internet!!! Barem sam malo maknula misli od ovoga.Mamicu im njihovu,koje su to krvopije...izboli su me nemilosrdno!Šmrc... Pa nema što me neće snaći! Sve vas pozdravljam,čak i ovako ukomirana!

Ljudi moji,kako sam se danas slatko nasmijala!!! Doslovno sam opala na leđa od smijeha! Naime,moja majčica ima problema s bubrezima,kamenci i to. Ali što bi ona išla doktoru,bolje joj je otić u dučan po pivu...! Nemojte me pitati kako je to završilo...reći ću vam! Dakle,kupila si je onu veliku,najveću...i pola boce suknula! Brzo ju je bubnulo... nabacila je onaj teleći smiješak na facu i cik cak lunjala po stanu! :D Kak je to bilo smiješno...!!! A bilo je bome i njoj! Ovako zabavno nam nije dugo bilo...čak smo došli na ideju da ju počnemo filati Žujom! Svaki put kad ju počne bolit bubreg zbog kamenca kaže kako joj je najbolje popiti pivu! Pa sad ima...bome je puna Žuje! Inače je kao i ja...ne podnosi alkohol! Još nisam razmišljala što bi od mene bilo kad bi mene netko išao napijati...! Niti ne želim...znam da bi bilo gadno! Po mene...! E jesmo neke partybreakerice!!! Ma šala...ali pivu ne podnosim,neka kaže tko god što želi ali ja ne razumijem kako se u pivi može uživati...ona meni ima odvratan okus! Da,da...znam,ona je prehrambeni proizvod...

No ne paše svakome! Prema ovome danas nema takvog vica kojem sam se toliko nasmijala! :D :D :D Pusa svima koji nakon Žuje imaju ovakve posljedice!!!

Čovjek... Zamislite ga bez osjećaja. Nema bijesa,ljutnje,zavisti,tuge... Nema mržnje,nema rata... Nema zločina,ubojstava,izopačenosti. No cijena je previsoka.Jer nema ljubavi, osmijeha, nema suza. Niti duge,cvijeća,zalazaka... Nema igre,zabave...ne postoje. Nulta zona.

Zamislite, putnik bez osjećaja ne može snimiti film ili prelaziti prstima preko žica svoje gitare. Martin bez osjećaja za ritam ne može plesati na svoj najdraži sevdah. Niti Ida bez svojih osjećaja ne može nastaviti pisati pjesme... Niti leptirica bez osjećaja ne može pisati svoje priče. Čovjek bez osjećaja bio bi robot,vampir koji luta svijetom i gazi...Čovjek kojemu je sve ravno. Zamislite...pokušajte zamisliti sebe bez osmijeha, suza, strasti, ljubavi... Prijateljstva. Za što bi čovjek živio,za čim bi težio... Čovjek bez osjećaja je kao sahara bez vode,prazna i bezlična.Recite mi...što vama znaće osjećaji...?Moji osjećaji mi govore da sam ovdje s razlogom,da volim i budem voljena. Da dajem ali i primam,da se svakim danom veselim suncu,da svaku noć dočekujem s zalaskom. Da nudim svoje rame za plakanje,da učim nekoga ali i primam znanje. Da gledam svijet širom otvorenih očiju. Što vama znaće osjećaji?

Završila bih citatom iz istoimenog filma:    "Jer,iako sam siromašan,imam svoje snove.Svoje sam snove podastro pod tvoja stopala.Gazi nježno,jer gaziš po mojim snovima."(William Butler Yeats)

Radi se o virusu ptičje gripe podtipa H5 koji je pronađen u uzorcima organa šest labudova uginulih kod Zdenaca. Na području Hrvatske odsad će se primjenjivati posebne mjere.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva priopćilo je da je iz organa šest labudova s ribnjačarstva orahovačkog PP-a Grudnjak - koje je u srijedu, 19. listopada, dostavila Veterinarska stanica Orahovica d.o.o. - izdvojen virus influence ptica podtipa H5.

Prema propisanoj proceduri isti uzorci uputit će se u referalni laboratorij EU za influencu ptica u Weybridgeu, u Velikoj Britaniji.

Do zaprimanja, odnosno potvrde rezultata iz Weybridgea, na području Republike Hrvatske primjenjivat će se mjere kao da je bolest potvrđena, pa se određuju sljedeće mjere:

● Na području cijele Republike Hrvatske vrijedi zabrana stavljanja u promet peradi, osim upućivanje na klanje iz intenzivnih uzgoja u registrirane objekte za klanje pod posebnim uvjetima i pod nadzorom veterinarske inspekcije.

● Obvezno je zatvaranje i držanje sve peradi u zatvorenim nastambama, a zabranjen je i lov pernate divljači.

● Pojačana je dezinfekcija prijevoznih sredstava kojima se prevoze pošiljke životinja, osobito peradi, koja se iz intenzivnih uzgoja upućuje u odobrene objekte za klanje.

● Određena je i mjera osiguravanja i održavanja higijenskih uvjeta i biosigurnosnih mjera na svim objektima za uzgoj i držanje peradi.

● U krugu 20 kilometara od ribnjačarstva Grudnjak, Orahovica, zabranjeno je stavljanje u promet sve domaće peradi i pernate divljači iz uzgoja.

● Zabranjen je i promet proizvoda od peradi (meso peradi, proizvodi od mesa peradi, jaja), zabranjeno je izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju za sve vrste životinja, te je zabranjeno klanje peradi za vlastite potrebe.

● Također u krugu 20 kilometara od ribnjačarstva Grudnjak, Orahovica obavezan je popis i registracija svih gospodarstava koja drže perad kao i popis svih objekata za intenzivni uzgoj i držanje peradi.

● Obvezno je i obavješćivanje nadležne veterinarske organizacije o svim promjenama zdravstvenog stanja peradi.

● Također je zabranjeno održavanje stočnih sajmova za sve vrste životinja u krugu 20 kilometara od ribnjačarstva Grudnjak, a što zahvaća područje županija Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske.

● Ograničava se i kretanje osoba na ribnjačarstvu Grudnjak, Orahovica.

To podrazumijeva zabranu ulaska i kretanja po ribnjačarstvu neovlaštenim osobama, obvezno postavljanje i održavanje dezobarijera na ulazima i izlazima ribnjačarstvo, kao i ubijanje i neškodljivo uništavanje utvrđenog prijenosnika zarazne bolesti - jata labudova koje je sletjelo na ribnjačarstvo Grudnjak, navodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Ministarstvo je priopćenju istaknulo da su odmah po primitku nalaza poduzete sve mjere u ugroženom području kako bi se spriječilo širenje bolesti.

Danas sam eto od ranog jutra vani... Prvo me put odveo na odjel pulmologije u bolnicu za plućne bolesti. Čekam,čekam,čekam... Znate da čovjek pola svog života provede čekajući. Šalju me gore,dolje,gore,dolje...da je sex posrijedi nebi se bunila!!! :D

Pola bolnice sam prošla,dobro se prošetala njihovim hodnicima... Napokon dođem u ordinaciju nekom fancy starčeku,znate ono,s jednom nogom je u grobu ali se neda! I tako on meni:"Gospodična,skinite se do pasa." Kaj,samo do pasa? A jesi skroman... I sluša frajer,dao si je truda...i sluša on,sluša! Kad evo njega opet:"Gospodična,ja vas molim duboko,duboko...mislim dišite!!! Napokon,završi on...i sad se dade na pisanje.Između pisanja,malo si dopušta derati se na mene...za svaku sitnicu,naravno! Ispada da opet moram s uputnicama,koje moram opet moljakat od svoje doktorice,doći za tjedan dana opet k njemu...Što ćete,valjda sam mu dobra gospodična,haha!!! Danas sam malo popravila dan time što sam otišla guštati se u Hobby Art Centar,ljudi moji što tamo svega ima,raspametila sam se...i nije me dugo bilo vani! :D :D

Obožavam tamo pokupovati sve te slatke sitnice,malo koristiti ručice i izrađivati lijepe stvarčice!Tako da sam tamo rado viđena mušterija...! Ljudi,pozdravljam vas sve,lijepo mi blogajte!!!

lat. indolentia

Indolencija= neosjetljivost na bol, nemarnost, ravnodušnost.

Termin indolencija postaje sve prisutnija u ovom današnjem društvu.Ja sam odavno već naišla na nju a vjerojatno ste i vi. Neosjetljivost na neke stvari,prema drugim osobama na kraju vas vodi prema propasti prijateljstva. U krajnosti, indolencija vas može dovesti do stalnog statusa usamljenika. Ha,pazi mene što ga trusim...! Zapravo,što želim reći...

Ponekad svojom indolencijom povrijedite svoje prijatelje,drage osobe. Niste ni svijesni svoje pogreške... A postoje i oni koji su itekako svijesni pogreške,samo to onda prerasta u bezobraštinu. Znam,nisam niti ja cvijeće...ali se trudim.Postoji jedna meni draga osoba,s njim mogu o svemu razgovarati iako se zapravo tek upoznajemo. Dečko je pametan,riječit i uvijek me nasmijava! Voljela bi ga imati za prijatelja,razumije me,toliko smo slični a opet toliko različiti. On zna da mu nikad nebi zamjerila što bi katkad odgodio naše kave u gradu,ne mogu mu zamjeriti jer znam da po cijele dane radi. Znam da je rastrgan na sve strane,svijesna sam da nisam jedina... No eto,jućer me malo zaboljelo, osjećala sam se kao budala... Rekao je da će mi javiti kad možemo na kavu...i čekala sam,i čekala da javi. Pošaljem popodne poruku,ništa. Nebi me inače zasmetalo,ali da je on odgodio mogla sam se naći s prijateljicom koju pun kufer nisam vidjela. Da ne pretjerujem,ovo nije tako strašno,ali da nije mogao naći sekundu,potrošiti 40 lipa na poruku tipa: "Molim te odgodimo za sutra,prekosutra..." Kužite me...valjda. A nadam se da me kuži i on.

Peh nikad ne dolazi sam...uvijek za sobom vuće još ponešto! Ma znate da sam jućer bila na čupanju zuba...strava! No zatim je navećer slijedila jaka glavobolja,za njom temperatura od 38,5 celzijevaca...a danas ujutro mi doktorica kaže da imam blažu upalu pluća! Geeeeenijalnoooo!!! A baš me s veseljem primila,kao ono "baš se dugo nismo vidjele"! A fakat sam stalno bolesna,još su staroj u rodilištu rekli da sam beba s nedostatkom imuniteta! Pa me lijepo poslala onim vampirima izvaditi krv,iscjedili su me! Dobila sam lijekova da mogu ljekarnu otvoriti,ideeeeš baby! A tak sam se veselila ovom prekrasnom vremenu i cugama u gradu...šmrc! Sad ću opet biti osuđena na svoja četiri zida,ponovno poludjeti. Dogodilo mi se početkom godine da sam četiri mjeseca konstantno bila na anginama,sad su mandule vani a ja opet bolesna! Pa di toga ima?! Dajte mi recite,jel to normalno?! Ja sam već luda,skroz! Fakat mi te boleštine već idu na živce,pijem i vitamine i B - kompleks dodatke...dal ima učinka?! NEMA!!! Suze mi oči,curi mi nos i sva sam jadna... I povrh svega,još odrađujem svoju mjesečnu ratu (znate ono - menga)! Pucam...po šavovima! A nema nikog da me pazi i mazi...šmrc,nitko me ne voli... Buaaaa! Ma šala mala...kužite me! Pozdrav iz kreveta,vaša Dorica

Pozdrav!!! Da se upoznamo,ja sam Dora,drago mi je! Jedna sam vesela cura,puna optimizma,ponekad malo zlo...ali samo malo!Imam 4 kg previše no ne zamaram se!Volim čokoladu,ne pijem kavu! Imam dva mlađa brata,starce s kojima se ponekad ne da živjeti...po svemu tipična djevojka! Volim upoznati nove ljude,volim ih vidjeti nasmiješene...volim razgovarati o svemu i svačemu! Izrazito sam maštovita,volim umjetnost u svakom obliku i pogledu! Pišem pjesme,volim maštati,volim fotografirati... Obožavam ljeto,rođena sam u kolovozu,tipična horoskopska lavica...temperamentna,strastvena,pomalo divlja...!Na kvadrat...jer sam u podznaku škorpion,a to dvoje su dva najjača znaka zodijaka! Volim tulumariti,no ne pijem da se napijem!Tijelo mi ima nultu toleranciju na alkohol pa ja pazim što radim! Ali sam i tolerantna,kompromisna i reklo bi se u nekim slučajevima još uvijek pomalo naivna. Ja sam dijete noći,volim puni mjesec,zvijezde...posebno ako sjaje u tvojim očima...

 

No ipak sam dovoljno odrasla da shvatim koliko mana imam,da želim i trebam promjeniti neke stvari! Jedna od najgorih mana mi je moja nestrpljivost,sve bi htjela na brzinu,jurim kroz život 100 na sat...a zapravo bi trebala zastati i udahnuti. Sve želim odmah,kao maleno dijete! Druga mana su moje fobije,koje ponekad ljudi ne shvaćaju...No dobro,one baš i nisu mane... Jer ih ja,koliko god željela,ne mogu kontrolirati. Jedna je od njih zubar! Može on/ona biti najbolji zubar na svijetu,raditi najpažljivije i najsvijesnije...ja to vidim i prepoznajem,ali moj mozak kao da vodi svoje bitke. Zato svaki moj posjet zubaru izgleda otprilike ovako: Približavajući se ordinaciji želudac mi se okreće,kada me prozove počinjem se tresti,nekontrolirano a kad se sjednem na stolicu rukama se grčevito držim te nokte zabijam sve jače u stolicu. Glavom mi prolazi onaj prokleto odurni zvuk bušilice i prije nego je uzme u ruke. Makar trajalo par minuta,meni se čini kao vječnost...a kad se ustanem s stolice obavezno sestra mora naslonjač brisati ručnikom. Zaista mi ljudi kažu da se ponašam kao malo dijete,no koliko god ja taj strah pokušavala potisnuti on svaki puta sve jače izbija na površinu. I zašto se ljudi toliko boje straha,strah ti govori da si ljudsko biće,nisi savršen,nisi bahat i beskrupulozan...samo takvi ljudi se ničega ne boje. Još jedna mana postoji,koju pokušavam staviti pod nadzor...a to je prevelika osjećajnost. Previše dajem,tebi,njima,svima... Trebala bi se prestati toliko truditi,malo ušutiti,sakriti se...Doro,malo stati na loptu! Redovito mi se dogodi da završim s nožem u leđima,no kako da si pomognem...ne mogu protiv sebe. Imam profesionalnu deformaciju...volim usrećiti one koje poznajem! Zašto...neznam,takav mi je horoskop. I dok bi neki rekli da je to najljepša ljudska vrlina,usrećiti i nasmijati one koje voliš i poznaješ...sve mi se više čini da je to prokletstvo,moje prokletstvo! I koliko god puta me zgazili,povrijedili,rasplakali,uništili...ja se nekako uvijek dignem. Istina treba mi vremena ali preživim...no dokle? Do kraja života...valjda!

Lijep je sunčan dan,ja sa smajlićem na licu,idem se naći s frendicom na cugi u gradu. Čekala me sva happy i odmah mi digla raspoloženje! I tako ja vam naručim čaj,jabuka-cimet,moj najdraži! Ugodno čavrljanje nam prekida frajer od nekih 30 godina s uletom:" Cure,jeste za udaju?" Ona i ja popadamo od smijeha...no on nas i dalje ozbiljno gleda. On prodaje neki časopis "Mladi List",osnovao je udrugu Pokret mladih... I sad ja njega pitam u ćemu je kvaka,kakav je to ulet... I sad nam on počne objašnjavati da svi ti dečki od nekih 18 - 30 godina koji tamo rade,rade po čitave dane,od 0 - 24 i da uopće ne izlaze,te nemaju vremena upoznavati djevojke. Njeno pitanje je bilo da to onda nema logike jer što će im onda veze i brak ako ionako nemaju vremena i stalno rade,stalno su u udruzi... Pa ti on onda nas pita dali bi htjele raditi za njih ko kolporterke,kao dobro si možemo zaraditi...da je baš jućer zvao neki dečko da si zaradi za put u Indiju. Apsurd je veći time što se oni financiraju putem prodaje baš tih novina i kod njih se ne prima plaća. Prokužile smo ga odmah,bilo je "Ne,hvala!". Pokupio se otvorenih usta,vjerojatno ne računajući na to da stvarno loše laže i da bi ga prokužilo i malo dijete. Ono,ako već ideš srati daj onda pazi kaj pričaš a ne da se tako zapetljaš da više ni sam neznaš što si rekao prije minute.Takvi su mi najbolji...! Obožavam ih prcat u mozak,kad su toliko glupi...Ako već ideš u pecanje s takvom pričom pa daj si onda truda pa ju razradi i nauči napamet što ćeš reći! Kako netko s 30 može biti toliko blesav,pa misliti da takva jadno ispričana priča može postići nešto.Baš smo se dobro nasmijale! A odgovor na pitanje... Jesam li za udaju? Neeee,ja sam ipak još premlada,sa svojih 24 godine! ;-)

Danas se vozim 11-icom na Črnomerec. U gradu špica,svi se vuku ko puževi,tramvaj vozi centimetar po centimetar...ljudi na rubu živčanosti! Na Trgu ulaze mladi roditelji od kojih 23-24 godine s slatkim plavokosim bebaćem! Za sobom vuku sve rekvizite,kolica,pelene,bočice... U tramvaju gužva,jedva su se ustali toj mladoj mami...Znate kakvi su bebači,možda su gladni,možda im je vruće ili su nervozni...pa plaču! I ovaj slatki dječačić je ubrzo počeo plakati,bio je cendrav skoro cijelu vožnju. Svi su se počeli s njim igrati i pričati s njim nebi li ga malo smirili! Neke bakice su mu gugutale... A onda zagrmi glas jedne mrge,jedne primitivne seljačine! Počeo se derat na majku da nek ušutka to "prokleto kopile",da mu ide na kurac njegovo cendranje,da ne može on to više slušat. Debeli seronja od nekih 55 - 60 godina,sav skockan, kravata i aktovka... Odakle si ti takav ispuzao?! Pošto sam stajala gotovo do njih skoro sam dobila i udarac kako se idiot razmahao. Mladi otac ga je upozoravao nek pazi kako se ponaša prema njegovoj ženi i sinu...vidjela sam da bi moglo biti sranja.Putnici su se zgražali,neki su se micali,nas par ga je pokušalo smiriti no on je postajao još agresivniji! Dok se napokon nije našlo par studenata koji su mu se unijeli u facu i izgurali ga van na stanici. Majka se od straha i rasplakala,frajer nije bio normalan,koliko sam uspijela pohvatati on je nekakav odvjetnik.Jedno pola sata je on sranje radio u tramvaju,dok ga studenti nisu izbacili van. Što je sa njima svima bilo,neznam. No pitam se,što je ljudima...odakle taj nedostatak tolerancije...pa zar stvarno idemo prema tome da se međusobno pobimo! Sjećam se prije dvije godine isto u tramvaju,dečko od 20 godina sjedi onako ko neki gazda.Na stanici ulazi djedica sa štapom,jedva hoda,ima Parkinsonovu bolest (tresu mu se ruke)...Lijepo moli dečka dali bi mu se htio ustati...no ovaj se ustaje i udara djedicu tako da se starac ruši na pod. Sva sreća (dečkova nesreća) da ga hvata neki branitelj i izbacuje s nogom u guzicu iz tramvaja. Mislim da se dečko nije dobro proveo. Meni je tako nešto nepojmljivo, učili su me toleranciji,poštovanju starijih i ustajanju u tramvaju starijim osobama, trudnicama i roditeljima s djecom! Mi ćemo sami sebe istrijebiti...

Ljudi moji,pao je goooool!!! Pa još jedan... Dok ih na kraju nije bilo 4:0!!! mislim da sam izgubila glas,ruke me bole od pljeskanja...super je! Fotić radi,ali niš od MMS-a! Glavno da je buraz happy! Cure navijaju,deru grla... I eto,nisam mogla da ne pronađem net caffe...jače je od mene! Pozdrav svima vama,čitamo se navečer! I pehar je naš...!!! ;-)