Agram

Sigurno ste čuli za Muze, ali tko su one? Evo što su vjerovali stari Grci.Kad su savladali Titane, nebesnici su zamolili Zeusa da ne zaboravi stvoriti bića koja će moći pjevačkim umijećem ovjekovječiti uspomenu na taj slavni čin. Uslišavši molbu, Zeus je s Mnemosinom (Uspomenom) imao devet Muza koje znaju pjevati prošlost, sadašnjost i budućnost uz pratnju boga Apolona na kitari, te svojim pjesmama razigrati srca nebesnika okupljenih u palači njihova oca Zeusa na Olimpu. Po prirodi Muze su pjevajuća božanstva koja su se u starije doba javljale samo u zboru, a u kasnije doba dobile su osobne funkcije kao predstojnice neke od grana znanosti i umjetnosti. Muze su: Klio, povijesti; Kaliopa, epske poezije; Euterpa, lirske poezije; Erata, ljubavne poezije; Melpomena, tragedije; Talija, komedije; Terpsihora, plesa; Polihimnija, himni; Uranija, astronomije.

Vjerovalo se da nadahnjuju sve umjetnike, posebno pjesnike, filozofe i muzičare!.
Muze su obitavale u cijeloj Grčkoj, ali najviše u područjima uz izvore i proljetno cvijeće! Područje Boeotia, blizu Helicona, ostalo je najdraže mjesto obitavanja muza… nego bilo gdje drugdje! Tamo postoje dva izvora koja su im sveta, Aganippe i Hippocrene!
Muze su sjedile blizu Zeusovog trona, i pjevale o njegovoj moći i veličini, te slavnim djelima velikih heroja!

Zašto sam odlučila s vama podjeliti misao o ovim božanstvima koje nadahnjuju…! Jer pjesnici ponekad trebaju inspiracije, trebaju se vratiti jači nego ikada, trebaju nekoga tko ih razumije… i nadahnjuje! Trebaju znati da nisu umrli, da se nisu izgubili u svojim riječima, svojim bespučima mašte… i osjećaja! Te najviše… da uvijek postoji netko tko ih „vidi“ i „osjeća“!

So clap, so clap... Rock this party, dance everybody!

Bas u glavi, crvene oči... u subotu svojim stalnim zijevanjem kvarim društvo, no sve je to neispavanost! Glava mi je kao balon, samo čekam kad će po defaultu eksplodirati! Iako ova mala djevojčica pada od umora, gazim nesigurno a u glavi uteg i sve više mi sljepoočnice iskaču i vrište... Odlazak na tu cugu je bilo nešto najbolje ovoga tjedna! Svijet će pričekati... iliti World, hold on! U subotu me moj blog braco nasmijavao do suza, uz dozu prepucavanja, pa doza zajebancije...! I tako na cugi se našlo dvoje koje ima glavobolje, dvoje koji jedva gledaju od umora... dvoje koji pucaju od smijeha! Fizički sam doslovno pregažena, ljudi moji, nekadašnja partijanerica nema snage za briju u discu do 5 ujutro kao što je to nekada bilo! Ovaj posao mi doslovno isisuje snagu i dušu! Dođe mi da počnem vrištati, da iz petnih žila vrištim... ali imam još toliko snage da se borim i ne dopustim da se zakopam na jednom radnom mjestu! Jer ostanem li u ovoj firmi I can kiss goodbye my life! Jer čitav život ću raditi za mizeriju, neću nikada dobiti povišicu a kamoli ikakve beneficije! Thank you, but no thank you! I u svoj toj negativnosti sretna sam što imam njega, mog blog bracu koji me ponekad toliko nasmije da zaboravim da postoji išta drugo osim zvonkog zvuka smijeha! I to mi daje još ono malo snage da nastavim dalje...! I tako, u bircu sjedimo, pijuckamo... nisam ni primjetila da su glazbu stišali! I inače ne volim buku kad s nekim želim razgovarati, a s njim mogu razgovarati o bilo čemu! I zato se nikada ne bojim upoznati nekog novog...!

Zatim, jučer me fascinirala ideja mog prijatelja... toliko maštovita, toliko ambiciozna… umjetnička! Samo ti znaš na što mislim… U njegovoj glavi već pomalo raste jedan stari svijet a novi ljudi! Hm… voljela bih vidjeti neke njegove umjetničke ideje, kad bi mi barem dopustio…taj mali ulazak u njegov svijet mašte! On ima osjećaj za detalje… sitnice, istraživanje…! Voljela bih vidjeti njegovo stvaralaštvo, njegove snove…taj njegov dio života! Jer vjerujem da time može postići sve u životu, pa i više! I vjerujem u njega… i njegovu maštu! Kad trenutno neznam što sa svojom…

The time has come for me to change something... Nisam više mogla ovako, gušilo je! Uvijek sam iskrena, kako prema drugima tako i prema sebi...! Mučila sam se, i jednostavno sam morala izbaciti van sve riječi jer drugačije nije ni moglo! I drago mi je što je još na ovome svijetu normalnih ljudi koji mogu prihvatiti iskrenost... ma kakva ona bila! Osjećam olakšanje... znam da sad boli,ali boljelo bi još i više da sam šutjela! A to nisam mogla dopustiti... Moj se život ne temelji na laži, ja lagati neznam (barem ne što se velikih, važnih stvari tiće). Male laži su donekle dopuštene... kako reći frendici da bi joj dobro stajala druga majica a ne da je debela... Ja smatram da nema neke svrhe lagati...! I zato sam jučer bila potpuno iskrena, kad drugačije nije išlo...! A zaista nije išlo…! Pokušavala sam biti obzirna, da ne povrijedim… jer ja najbolje znam kako to izgleda! Zaista mi je žao… no sada zaista svatko mora svojim putem! Maybe loneliness isn't so bad… If you learn something from it! Sve najbolje želim drugoj strani… nove prijatelje, novo sve… kada nije moglo drugačije! Samo nema zamjerki…! Hvala ti na svemu… sretno!

Neznam da li vam se ovi moji postovi u nastavcima čine smislenima, ali to je upravo ono što ja osjećam! Možete pričati o meni ovo ili ono, no činjenica je da me ne poznajete (makar si neki ovdje dopuštaju traljati gluposti)... Iz iste činjenice što me te osobe ne poznaju, istodobno me ne dira ni najmanje što o meni misle! Kad si već ne uzmeš vremena upoznat me, nego nadobudno furaš svoje... u mojim očima već postaješ ništa! Tako, to smo riješili...

Da nastavim... Da li je ikada netko ovdje doživio da je našao osobu koja joj može dati sve? Znači, da u osobi nađete sve što ste ikada sanjali i željeli? Sve što ste tražili...! Jeste li našli svoju srodnu dušu? Ja još nisam...! I stalno se pitam da li postoji osoba za mene koja je oličenje svega što tražim? Da je nježna, puna ljubavi! Da ima nešto što se zove tolerancija, da me poštuje kao što ću i ja njega! Da nije posesivan, ljubomoran, prepotentan i bahat, a najviše od svega da kod njega ne postoje dvostruka pravila! Mora me znati nasmijati jer se volim smijati, voljela bih da zna plesati jer ja obožavam plesati! Nemam neki određeni tip samo mora biti dobra osoba! Naravno, na kraju mora biti dobar u krevetu... No ipak, meni su emocije na prvom mjestu! To je ono što me pokreće, bez čega ne mogu...! Ne trebam glumca, jer njegova gluma će kad tad izaći na površinu... nego nekoga tko se ne trudi biti nešto što nije! Make any sense? Zapravo, ponekad imam osjećaj da me ljudi baš ne razumiju… Ja sam tradicionalistica, romantičarka… normalna cura! I ponekad mislim da ne pripadam ovom vremenu…! Ja volim jer… volim! Jednostavno…! Još nisam voljela sa 100% svoga srca…! Neznam kakav je to doživljaj… mogu ga zamisliti ali se ipak nadam da ću ga jednom doživjeti! S kime… neznam, ne opterećujem se time. Sometimes, the only thing I can do is imagine! I kada te nema uza me, sanjam da spavam, sanjam da sanjam (Paul Eluard).

Ponekad se osjećam kao jedna od onih dama u krinolinama… poezija i klavir! Zaista mislim da ne pripadam današnjem svijetu… No isplati li se tražiti princa u današnjem svijetu? Postoje li uopće ove vrline, ili se gotovo sve svodi na seks?

THE END

Suzdržat ću se od dubljeg ulaženja u razlog rasprave na Komori... Vrh Mt. Everesta po pitanju te tematike će još pričekati objavljivanje...! Iako bi vam sad sve stavila tu na blog, ali kontrolirat ću se!

Nastavljam s temom kojoj ću posvetiti par postova jer je vrijedna da uđem dublje u temu! Daj snimi, "uđem dublje u temu"!!! Doro, pec po prstima! Ovo čitaju i djeca! Seksualnost i emocije su kod svakog povezane, ovisno o osobi dominantnija može biti emocija a kod drugog seksualnost! Vidim da sam pogodila temu, Japi bi i orgije!!! Šalu na stranu, ne hvala… to ostavljam Japiju! ;) Neznam kako vama, no meni su usne nešto najnježnije i najerotičnije na nekome! I zato volim baš usnama posvetiti punu pažnju… Još se nitko nije žalio! Kako se vi ljubite? Pitam vas iskreno,jer ja se volim igrati…! Volim polagano prelaziti jezikom preko njegovih usana, volim ponekad lagano gricnuti gornju usnicu… volim… volim se puno ljubiti! Poznajete li osjećaj kada ste jako, jako blizu onome kog volite, i onda, na sekundu dotaknete vrhom svojih usana njegove/njezine… Ne ljubite ih, ne grickate… već samo lagano dotićete?! Što vama znači poljubac? Moj poljubac je u tom trenutku strastven, dug… ja njemu tada poklanjam na usne udah svoje duše! U tom trenu se više čak ni ne brinem jel dišem ili ne… Što mogu, takva sam kakva sam… volim ostati uz onoga do kojeg mi je stalo, staviti glavu na njegove grudi i slušati udarce njegova srca! Danas sam zapamtila jednu rečenicu… Edith Piaf je rekla: „Bez ljubavi smo nitko i ništa!“ i ja se slažem, bez ljubavi ne bih mogla. Sjećam se jednom… on je rekao da sam ja tradicionalista, da želim ljubav, i da me netko čuva! Da, dobro me poznaje… čak mogu reći da me jako dobro čita! No ajmo realno, definitivno mi je i seks važan! Tijelo osobe… Ja sam vizualni tip, volim promatrati! Gledam tijelo osobe, no najviše se zadržavam na licu… Gledam oči, promatram osmijeh… svaku poru lica i njegov pedalj! I onda zaspati u zagrljaju…

Do slijedećeg puta…