Agramka

Moj život se sastoji od sitnica koje me usrećuju i malih detalja koji su posebni! Volim pisati,pisati pjesme,volim pjevati,volim i plesati...jako,jako puno! Volim darivati drage osobe poklonima koje sama izradim,onim s predznakom srca i osmjeha! Jako sam romantična,ali i dosta osjetljiva...vrlo lako me se povrijediti može! A opet u nekim stvarima,malim sitnicama činim se jača nego ikada! Volim plišane igračkice,ponekad sam kao malo dijete...samo ih skupljam! Moj krevet ne može više podnijeti težinu i množinu tih malenih plišanih slatkica! Volim peći kolače,volim slatko...volim čokoladu,najviše onu vruću s šlagom! Yummy!!! Volim umjetnost,volim svijet mašte...jer tamo sam stjecajem okolnosti gotovo uvijek! Volim ljude,volim razgovarati,pogotovo ako je to razgovor kojim se dosta pametnoga i zreloga može reći ( zato i znam toliko visiti s vama na telefonu)! Volim učiti,od ljudi,od svijeta...ali najviše od pogleda! Volim spontanost,hrabrost...rizik! Iako se možda nekima od vas činim zbunjeno i splašeno,ja zapravo volim akciju! Pa kada nešto zamislim kroz trnje gazim da to ostvarim! Najviše volim inspiraciju,kako poeziju tako i fotografiju! Najsretnija sam kada nešto tim putem uspijem izraziti! Volim one sitne bliskosti kojima dokazuješ da ti je do nekoga stalo i da ti je drag,bio on prijatelj,rodbina ili ljubav tvog života! Volim davati,ono materijalno ali i emocionalno, tj. sebe...druga je stvar što često završim s nožem u leđima. Ponekad zastanem i osluškujem,dadem si vremena da otkrijem sve što vidim,čujem i dodirujem! I trudim se otvoriti oči i uši za ono drugačije... Volim poslati pizzu u obliku srca nekome u firmu za gablec (been there,done that!),nije bitno što se to ne cijeni.

Volim izraditi album za slike od kartona i ljepenki,izrezati i obući ga u traper,pomalo hippi,zar ne?! Nije bitno što završi u smeću... Ja ne gubim vjeru...u ljude,događaje,osjećaje... Volim kad mi netko na poslu donese sok vidjevši da sam mrtva i užurbana od posla,kad mi pokaže da i na mene netko misli! Volim kada sjedim nasuprot nekoga i gledam u osmjeh,jer taj osmjeh odaje osobu veselu,baš poput mene! Volim ljeto,sunce...ali najviše volim zalazak! Volim zalazak jer mi se sviđa igra boja,topline...ali volim zalazak jer s njim kreće moj omiljeni dio dana...noć! Volim noći mog prijatelja punog mjeseca,volim tajanstvenost...pogađate,noćna sam ptičica! Volim dubinu noćnog pogleda...! Volim kada vidim da mi je mail prepun smajlića,kissića i zagrljaja! Volim kada i mene netko VIDI! Volim kada iznenadim ljude,kada nisu očekivali tako nešto iza ugla... Didn't see it comin'! Znate što još,volim kada pomognem jer ja najbolje znam da nam svima to treba... Volim sitnice,one koje život čine ljepšim, sretnijim...boljim!

"Livin' my life again,livin' my life again... Sweept away by the wind of change,take your time to rearange!!!"

Jućer je bio zadnji dan za predaju radova... tko je predao,predao je! Još par dana imate vremena da se prijavite za komisiju ako želite. Svi koji žele biti član komisije koja će ocjenjivati radove neka pošalju par riječi zašto žele biti u komisiji i zašto bi baš oni trebali biti ti... ALI POŠALJITE MI TO NA PRIVAT MAIL (PM)!!! I za par dana možete očekivati moj odgovor! Bit će mi žao što će to uskoro završiti...nekako bi ja to produžila...ali neću! Predugo to traje i zaista treba to privesti kraju! Zadnja,četvrta kategorija ostala je bez ijednog predanog rada...niti jedne slike ili crteža! Zahvaljujem svima koji su neumorno slali svoje radove,sve sam ih pogledala i zaista su predivni,svaka čast svima! Uskoro će biti poznati pobjednici u tri kategorije (fotografija,pjesma i priča)!

Da ponovim,komisija će radove ocjeniti bez znanja autorskog potpisa na pojedinom radu... Sve ćete na vrijeme saznati! A svi oni koji nisu ništa poslali... Uskoro kreće natječaj za najljepšu bajku na blogu mog kompe Malenog! On je lijepo sve organizirao,on će vam sve objasniti pa tko želi ,nek izvoli! Malo mi je žao što natječaj završava jer ste puno radova poslali, iskreno,nisam se tome nadala! Kad komisija sve ocjeni radovi pobjednika će biti objavljeni na mom blogu! Svima hvala,jer bez vas ovo nebi dobilo notu umjetnosti koju je dobilo,i koju tek treba dobiti! :D :D

Za početak,jedan mali smile :-)!!!

Danas sam iza posla s kolegicom s posla (mojom Kristinom),ruku pod ruku krenula putem utabanim...u predbožićni shopping! I to je ono što mi je toliko nedostajalo još od prošle godine... Nekako smo svi u ove dane posebno raznježeni,priznajte! S Djedovom kapicom na glavi,veselo poskakujući obišle smo Bogovićevu, raspametile se u Martimexu...tako su muški parfemi mraaaaaak!!! Uvijek su mi muški bili draži od ženskih parfema...posebno kad ga osjetiš na vratu onog voljenog...

"Now I pray on my knees and I look at the stars,that you would be here laying down in my arms. I pray on my knees,for you!"

Da nastavim... Dakle,namjera je uza sve ostalo...prvo na listi LAMPICE! Male,velike...po 100,200,500 komada! Ipak malo previše... Čestitke,kuglice i ukrasi za bor! Nismo znale kamo pogledati! Sve svjetluca,kao svaka zvijezdica u Božićnoj noći! Sjetih se da ove Božićne noći očekujem posebnog gosta...!

Trebam li reći više... Nego,potrudih se da obiđem grad u potrazi za poklonima za svoju dragu familiju... Mama: tebi knjiga,jer si toliko luda za njima...gutaš ih nemilosrdno,redom! Tata: e ti si enigma...ma ne zvala se ja tvoja mala curica ako ne nađem nešto! Filipe: malom nogometašu i nogometnom freaku,dolazi dres tvog naj kluba! Mislave: Mišek moj,ona majica System of a down je tvoja! A sada...bacam se na pravljenje kolača!!! Rafaello kuglice is my special secret!!! Namjeravam se raspametiti...ja sam jedna od onih koja voli slatko a ne fermam dijete...bez obzira na nekoliko kila previše! A vama...dragi moji blogeri i blogerice,svima vama stiže za par dana posebno iznenađenje!!! Pusa svima! :D

Dragi prijatelju,ajmo probati...ajmo probati jednostavnost. Ajmo probati ne komplicirati i filozofirati,mi smo tek friški u svijetu prijateljstva. Ajmo probati održati notu razumijevanja,u prijateljstvu koje kroči stazom duljine. Ajmo probati ne rušiti jedno drugo,odrastati u skladu s vremenom i prostorom. Ajmo probati da ne vidim u sebi više malu jadnu djevojčicu koja ne razumije tvoju ozbiljnost i čitanje između redaka. Ajmo probat i ti i ja uvažavati naše razlike,karakterno i prema godinama. Ajmo probat shvatiti što nam je zajedničko a linije razlaza poštivati i izbjegavati sve što onome drugom smeta. Ajmo probat barem jednom ne bacat rasprave na malene sitnice koje ne vode nikamo. Ajmo zaista poštivati želje onog drugog...kako ja ne koristim ono što tebe smeta,tako nemoj ni ti činiti ono što smeta mene. Ajmo jednom probat da ne moram u jadnom osjećaju zašutjet i kontat u sebi zašto to radiš...

Ajmo se probat ne nadmudrivati,ajmo probat razgovarat a da se ne osjećam kao netko tko nema tri čiste... Samo zato što si toliko toga prošao u toliko godina koliko imaš ne trebaš se postavljati superiornije. Ajmo se dogovoriti da to više ne činiš! I...ajmo na cugu! Ti i ja,oči u oči!

Iako možda na prvi pogled ovaj naslov vas asocira na ono što obično svi pomisle,ne govorim o takvoj ljubavi! Ovo je ljubav između djeda i unuke. Za koji sam mislila da postoji kao što bi trebala rodbinska ljubav postajati,ona koja ne može vremenom nestati ili se pretvoriti u nešto drugo. Još uvijek vjerujem da bi ta ljubav trebala biti bezuvjetna... A ipak postoji linija razgraničenja. Znate da sam svoj dar pisanja vjerujem naslijedila upravo od njega,mog djeda! Moj otac ima brata a ja sestričnu i bratića! I gotovo oduvjek je moj deda član male baptistićke crkve. Kao mali svi smo išli u tu crkvu...s godinama se to prorjedilo. Moj najmlađi brat s 15,5 godina ne ide jer ga u tim godinama ne zanima,moj bratić je do par mjeseci išao redovito u crkvu no očito je naišao na nešto što ga je zasmetalo pa je jednostavno prestao odlaziti. Ja...s crkvom baš i nisam na „ti“...pa čak ni na „vi“. Sve više uviđam da je crkva građevina ljudi,ljudi pohlepnim za novac...kao i uvijek i oduvijek! Ja...vjerujem u Boga ali ne i u crkvu! No sestrična i moj brat (od 17,5 god.) idu redovito...I sad kad sam vam sve predočila evo što me danas zaboljelo. Brat dolazi doma s nedjeljne mise s novim brojem njihovog lista jer je deda dao intervju za list! I sad svi nagnuli glave da pročitamo,kad ono naš djed hvali sestričnu i mog brata kako su oni odgovor na njegove sve molitve,kako cvijeta zato što su oni stalno tamo,svo svoje slobodno vrijeme daju toj crkvi i ponajviše ljudima...a znamo kakvi su ljudi! Mog tatu i  njegovog brata je blago rečeno u listu oblatio jer je rekao da njegovi sinovi nisu imali dovoljno sluha za Boga pa su otišli iz crkve jer se nisu našli s ljudima koji su u crkvi! Otkrivenje! Vidite kako to hoda! I još nešto,puna su mu usta mog brata i sestrične da nije niti pogledao svoje ostale unuke ili se barem osvrnuo. Znaći,po tom pitanju ako ne vjeruješ u ono što i ti djede,automatski nemaš što tražiti moju pozornost...Šteta što si toliko zadojen Crkvom ( ljudskom građevinom) da ne vidiš pred nosom ti stoje petero unučadi... Petero! Ne samo dvoje nego čak pet! Koji te vole bezuvijetno! I fakat ne razumijem ljude koji tu,da je sad nazovem prokletom ljudskom građevinom vole više od vlastite unučadi! Koji sav svoj novac dijele toj građevini i tim ljudima a znamo što se na kraju dogodi s tim novcem! Neću sudit,svak ima pravo na izbor...ali PROKLETO boli kad te ovako lako maknu iz svog života,pogotovo tvoj djed! I da znate još nešto,zapravo mi je djed dvoličan,dok mi je bratić išao u crkvu bio je najbolji,najdraži unuk...e sad više nije! Što reći najdražem djedu koji je otkrio pjesnika u meni,najdražem djedu koji me očito ne voli koliko ja volim njega da mi ništa ne stoji na putu prema njemu...ja njega još uvijek volim,samo ovo jako boli. Što mu reći...nego,djede jako si me razočarao!

Danas mi je strka...i zbrka! Kako u nogama tako i u glavi...pomalo! Od samog jutra (čitaj: od 6h ujutro) trčim,prvo jer sam zaspala i ništa mi nije kako treba. Zatim pobjegne mi bus i u tom trenu odustajem od daljnjeg živciranja...zovem kolegicu Kristinu,pa ju čekam na Črnomercu,skupa ćemo lakše! Zatim,naša draga šefica hoće ovo da bude gotovo,pa ono...pa nešto treće! I opet trčim,na nogama sam cijeli dan... Nice,imat ću otećene noge i vidljive vene prije tridesete,e to će biti sexy!!! Zatim s posla odlazim u 14h (ranije,yes!!!) da bi trčala na drugi kraj grada,na Ravnice,mom dragom zubaru... za kojeg sam btw. rekla da izgleda kao serijski ubojica! I opet onaj poznati grozan osjećaj... no moram zahvaliti Skydiveru na big podršci!!! Primi big hug! Gospodin zubar odlučuje da mi injekcija ne treba...no kad me piknuo u živac bome sam vidjela sve zvijezde! Nokti zabijeni u stolac...stari strah opet je tu! Dolazim doma, onako gladna i iscrpljena,sjedam za ručak...napokon! A zatim tuširanac na brzinu jer nakon toga pravac se naći s putnikom! Dakle,pošto meni komp štrajka i smrzava se pa ne mogu nikako poslati fotke iz Papilona našim urednicima,molim njega da ih on pošalje! Nije bitno,doći ću na dogovoreno mjesto i vrijeme,dati mu fotić i USB... kako je lijepo za promjenu kad ti pomogne onaj kojeg moliš za pomoć! Putniče,hvala ti! Dužnik sam ti! No nisam za čudo gotova s trčanjem... Odmah jurim dalje jer s svojom family idem na Božićni koncert! Tiha noć,Glory,glory...nešto prekrasno,i malo za opuštanje...napokon! Kao šećer na kraju dana...večera! Nemojte se čuditi što je sve ovo zbrda zdola,takav mi je čitav dan,stvarno se tako i osjećam! No ne kukam,bio je divan dan! Na poslu grč i knedla u grlu...najradije bi puknula! Moj kolega...onaj isti kojem smo kupile šibe i mali poklon za Nikolu,sad ne razgovara sa mnom... frajer od 26 godina se duri i ponaša poput 15 godišnjaka! Samo zato što ne radim i ne ponašam se kako on želi,jer ga ne zovem svaki dan a znamo se ni mjesec dana...samo zato što nije centar svijeta! I naživcirala bi se danas da me moja Kristina nije primirila i rekla nešto što me vratilo nazad,na dobru staru Doru: " Malena,uvijek će takvi postajat,no tko će dobiti bitku,slabiji ili jači?!" Sve mi je rekla... I od onda do sada sve je nestalo...nema više nerviranja! Sada dok pišem vidim da je današnji dan imao svojevrsnu vagu...koliko toga lošeg se dogodilo,bilo je toliko i dobrog,te lijepog...i to je ta ravnoteža! Čula sam prekrasne glasove,dobila pomoć koju sam trebala i za koju ću znati uzvratiti! I sada,na kraju dana ulazak u svijet snova bit će nešto što je posebno a ne još jedna rutina koju olako vidim! " Sanjam da spavam,sanjam da... sanjam!"

Danas je postojao dan kakav mi jako dugo nije bio... Od samog početka,u 6h ujutro kada me zaustavila frendica koja je vlasnica dućana na uglu moje ulice! Pozvala me unutra a ja taman krenula na posao... Da bi mi u ruku tutnula iz automata vruću čokoladu,moju najdražu! Tako me grijala na putu do tramvaja...bila sam joj zahvalna!

Stižem na posao,danas opet komedija,čitav dan pucam od smijeha,zajedno s mojom Kristinom,opičenom koleginicom!!! Nitko nas nije mogao izbaciti iz takta! Olakšavale smo jedna drugoj dan i napor u koji su nas grubo gurnuli. Osim što sam istegnula tetivu ili mišić na ruci pa mi je malo otekla,ali sam i to pregurala... Bog zna da bi ubila za jednu masažu,leđa i ramena su mi u komi... I makar sam užasno neispavana,nisam dala da me tako nešto spriječi za jednim završetkom dana koji je eto slijedio navečer kada sam se našla s jednim dragim prijateljem! Uspjela sam ga odvući na cugu nakon dugo vremena i odmah uočila kako se promijenio! Namjera mi je bila danas ga razveseliti a prema smiješku koji sam spazila uočavam da sam uspjela! :D

Mladi gospodin je isto bio u komi, neispavan ali oran za razgovor...koji je trajao i trajao! On voli pričati,brbljav je kao i ja koja ga i volim slušati! Makar on voli reći da ni u kom slučaju ne upijam ono što on kaže,smatram da ima puno pametnoga za reći! Oboje volimo razgovarati,a razgovor nam je kroz 2 i pol sata protekao po mojem mišljenju prebrzo...ja sam htjela još! Dečko je osoba neutažive želje za avanturama pa mi je tako iznio planove za daljnja putovanja,gledam ga kao drugačijeg od muškaraca koje poznajem...drugačijeg po tome što je umjetnik pa i po tome tajanstven,ali i mali boem! S njim mogu razgovarati o onome što ne mogu s drugima...jer većina njih prolazi kroz život 100 na sat! A on je ipak osoba koja ponekad zastane... I strašno mi je drag... da,da...jesam rekla sam mu!Zna to odavno...on je fizički osoba koja odaje maleno dijete a opet u glavi je zreo,možda malo prezreo za svoje godine. I eto tako,sjedimo danas jedno nasuprot drugoga,uletavamo jedno drugome u riječ...da bi zatim prasnuli u smijeh i pokušavali jedno drugom prepustiti riječ! I strašno su mi smiješne grimase koje ponekad isfura da moram puknut,smijalica! I na kraju mi je kompa obećao da se čujemo i vidimo uskoro! Da nastavimo priču...treba za to vremena...i puno kava u gradu!! :D

Da sam željela ovakav dan,mislim da bi me zaobišao...nije moglo biti bolje...čitav dan,od početka do kraja!

Danas sam otišla s razmaženom put Papilona,na večer smijeha naših blogera s MojBlog.co.yu stranice! Došle smo i naši blogeri i jedna blogerica,naša Liby...dočekali su nas raširenih ruku!!! Upoznale smo mladog gospodina po imenu Sokre...Martina već na veliko poznajemo!!! A kad su shvatili da sam uzela svoj digitalac, postavili su me za dežurnog fotića...sve fotografije ćete vidjeti na galeriji nakon što ja fotke pošaljem a mladi gospodin Sokre svaku posebno obradi...zna se!!! Kada su počeli već sam vidjela da će mi večer proteći u smijehu i zabavi! Nije mi bilo žao što sam došla... Pive su se redale kao što ćete vidjeti,pjevalo se glasno i strasno , pljeskalo i smijalo!!! Što je sve naš gost radio,svirao frule nosnicama...! Šteta samo što je tako kratko trajalo,bilo je praviše zabavno da tako nešto napustim...no kao što znate Papilon radi samo do 23 sata,a i ja se sutra budim u 5 ujutro! Nikad prije nisam bila u Papilonu i baš mi se svidjelo to malo slatko drveno djetence!!! Seraphimu je već žao što nije došao...e pa nadam se da ćeš barem u fotkicama uživati!! I da,zašto zatvarati to lijepo,romantično mjesto samo zato što to nekome gore u Saboru trenutno odgovara?! Danas sam uživala,nisam se dugo tako nasmijala...mislila sam da će mi kako je počelo i ova j izlazak propasti,no na kraju je ispalo bolje negoli sam očekivala!! Pozdrav svima a posebno našem preformeru,gospodinu Tobiću,koja legenda!!! E da,i Vibore...nadam se da ću i ja uskoro shvatiti u čemu je štos...! :D

Ujutro se Kristina i ja zovemo mobićima,koordiniramo vrijeme tako da se nađemo na Črnomercu na peronu s kojeg obično idemo busom na posao!

Razgovor otprilike teće ovako:

Ja: Stara,dobro jutro! Čuj,si sve uzela sa sobom?

Kiki: Pa naravno,nisam ni šibu zaboravila! Malo kasnim,čekaj me!

Ja: Pa nikam ne idem,prokleta kiša svi busevi kasne!

Kiki: Moramo stić prije njega na posao...da pripremimo!

Ja: Daj,past će na guzicu!

Naime,jućer smo kupile šibe za dragog kolegu s posla,ali i male poklone za Nikolu! Stižemo na posao minutu prije 7h i brzo dolje u radioni mu na stolac sve stavljamo,nema šanse da ne skuži! I tako naš kolega stiže na posao... Za to vrijeme mi smo već na katu,presvukle smo se za posao... Kadli on upada k nama,vrišti od sreće,grli nas...nije očekivao! Pale su i pusice u obraze,izgrlili smo se svo troje...fakat smo ekipa! A brijem da sam u kutku njegova plavog oka ugledala suzu,onu radosnicu! I moram napomenuti da je danas bilo fakat naporno,probajte stajat i radit 10 sati na dan... not very nice! Ok je,prva plaća je tu...al je naporno! Daleka se čini masaža...

A sad nešto sasvim drugo...

Radila sam do 17h i stala sam na Trgu da odem u KIC  malo na net...užurbanim hodom prolazim onim prolazom kod Znanja,znate di je Tantra... Zalazim za ugao i u svoj onoj brzini prolazim pored dečka s gitarom u rukama... No zaustavljaju me lagani zvuci balade,jedna čupava,plava kovrčava glava i tužne oči.

Prvo da se zahvalim prijatelju na jednom sms-u s jednom malenom pahuljicom...!!! A ide ovako: "Pošalji ovu pahuljicu * svim svojim najboljim prijateljima i meni nazad. Ako ti se u 24 sata bar 3 vrate,ispunit će ti se ono što već dugo očekuješ! " Znam da je to zeka ali mora se čovjek i malo zabaviti!!! Nisam to shvatila ozbiljno a koliko sam pogriješila vidjet ćemo! Uglavnom,mene moji prijatelji ili ne vole ili fakat nemaju para...jer od svih odaslanih tih poruka meni su se vratile " samo " dvije pahuljice! I te dvije jako cijenim... :D

Nego,sutra je Sveti Nikola...danas nas je na poslu uhvatila shoping gripa pa smo moja Kristina i ja iza posla išle kupiti šibe! Onako po pljusku,hodajući između štandova...čopila nas je predblagdanska furka! Kupila sam šibe doma svojima a obje smo još kupile šibe našem dragom kolegi s posla!Rekla sam,ako mi se ne vrate tri poruke da mi se može ostvariti želja,napisati ću pismo Djedu Mrazu!!!

Pa idemo:

Dragi Djede! Ti i ja znamo da sve vidiš i znadeš,pa tako i glavno pitanje... Dali sam ove godine bila dobra? Naravno,voljela bih vjerovati da jesam...no ja sam ti nekada kritična po tom pitanju...pogotovo zato što mi ljudi stalno govore da sam vještica! No jedino TI znaš jesu li u pravu! Znaš da ljudi uvijek za sebe misle da su najbolji, dobri,savršeni...ja ne mislim. Mojoj obitelji spusti kroz dimnjak sve ono što si žele...jer im ja to želim! Mislim da nisu bili dobri,ali progledaj im kroz prste!Donesi nam puno sreće,zdravlja,ljubavi...smijeha! Puno tolerancije i suživota! A meni... Ove godine pod bor želim NJEGA!!! Ušuljaj mu se u sobu i polako,tiho da ga ne probudiš dovedi ga da spava pod mojim drvcem,tiho, najtiše... A ja ću mu pokazati koliko mi znaći njegov smiješak! Tiho,dok spava ću ga čuvati,slušati ga kako diše i gledati kako sanja! Biti potpuno njegova! Voljeti samo njega! Zato Djede,ove godine želim samo to biće! Ništa drugo ne tražim,sve imam... obitelj, prijatelje,posao...samo ljubavi nemam!

E da,skoro sam zaboravila...čula sam da voliš kekse,drugi pak kažu da ti je najdraža čokolada... Pa ću ti ostaviti kekse s komadićima čokolade i sok od naranče kad mi pod okriljem noći uđeš u sobu gladan od puta! Hvala ti puno Djede...i dalje vjerujem u tebe!

Epilog izlaska prošli vikend! Znate da sam se posvađala s frendom jer me blago rečeno želio napiti... a i frendica se baš nije pokazala kao takva. Nakon sve one dernjave on i ja smo se čuli,ispričao mi se i rekao da se više neće ponoviti...ja sam mu rekla kako sam i ja pretjerala ali da je to zato što mrzim da me netko na nešto tjera i još me pokušava promjeniti! Ona se ponijela kao prava nadobudna,energična i marketinški nastrojena,prava je kad se nekog na nešto treba nagovoriti...samo šteta je što se nije potrudila upoznati dovoljno osobu (moju malenkost) koju pokušava nagovoriti da pije...jer joj u ovom slučaju to nije uspijelo,još je izgubila moje povjerenje za slijedeće izlaske! No,ono što je novo ispalo između našeg prijateljstva jest upravo ovo. Naime,on mi je kad se otrijeznio i skockao priznao da se ja njemu užasno sviđam...i sada kad vrtim film od subote vidim da neke izgovorene riječi polako dobivaju smisao. Jućer me nazvao,pitao dali se ljutim,dali ga izbjegavam...zaista ne! Normalan razgovor je tekao. Rekla sam mu da cijenim što mi je priznao,što mi je rekao sve to...ali da mi je žao što time neće dobiti što bi želio jer ja njega gledam samo kao frenda. Bila sam max. susretljiva i pokušala sam mu objasniti na najbezbolniji način da mi je zaista samo prijatelj,a on na to:" Pa niš drugo se od tebe nije ni moglo očekivati...ne mogu vjerovat da si me upravo odbila! " Bum,prepotencija...ravno u glavu! Taj tren mi je živac skočio na 500,šiknulo mi je u glavu...i poklopila sam mu slušalicu! Nemamo si ništa drugo za reći... A ona mi još onda kaže da fakat ne vjeruje da sam ga odbila,što ga nisam zbarila... E pa ne želim se baviti površnošću,uletavat u nešto bez veze... Zaista bi željela imati kraj sebe nekoga tko mi nešto znaći,ne mogu nekoga ljubiti bez emocija,ne mogu... Dodirivati ,ljubiti,grliti...onoga do koga mi je stalo! Izmamiti mu osmjeh na lice... Raditi sve skupa! Volite se,to je najveća sreća!

Danas je dan odmora...iza posla sam bila s kolegom i mojom Kristinom na cugi,došla doma...i sada se ne mičem ispred kompa,a onda kupka s lavandom! Pozdravljam vas sve,svima vam zabavan izlazak želim (oni koji idu van!)...i uživajte!!! :D

Danas nema naslova dragi moji... jednostavno nema ga,prazno...Stvarno neki čudan dan...kao da nešto fali,a otkriti se neda...što je to drugačije.Zaboravljam datum,neznam koji je dan...sve kao da mi po traci ide...sve kao deja vu.

Gledam kroz prozor,ponovno one moje pahuljice...volim ih samo zbog njihove tišine i usamljenosti...Razumijem ih... padaju same,izolirane...nikada u paru...No kada padnu na zemlju odjednom se nađu u gomili drugih,svaka je različita a opet povezana. Sve kao da znaju sve,ili samo pojedine.

Zapravo je bilo ok danas na poslu...smijeh i suze veselja...plakale smo od smijeha,ja i moja Kristina! Kažu mi da sam na dobrom putu da me moja kolegica preoblikuje u sebi sličnu...kao ona je neko zlo,a ja bi kao trebala glumiti njenu naučnicu...nekoga tko će nastaviti prenositi zlu kob...!

Barem to tako kažu one koje toliko vole tračati...pa i moju Kristinu! Ali ona je zaista,jedna stvarno opičena cura,zabavna...vidite da uz nju nema depresije...niti u tragovima. I tako ja danas ostala prekovremeno dva sata s mojom "dragom" tračericom,i počne ona... da je Kristina njoj čudna,da joj baš sve nisu na broju...taj tren sam ju prekinula ( Da,vaša Dora se odvažila! ),rekoh: " Ne želim se mješati,meni je ona super...ne vidim što imate protiv nje...i o tome ne bih!! " Jer ne želim niti pomisliti što drugima mene trača,zapravo me ne zanima...dok ne počne pokvareno podvaljivanje i tračanje šefici! A znam da je i to sposobna... Zapravo mi je danas dan bio lijep,provela sam ga u smijehu...s jednom malom pobjedom,okružena pahuljicama...nikako sama! Danas sam dobila napad inspiracije, fotić će opet vidjeti malo svijeta,ovog bijelog,vanjskog!

Sklupčana ispod svog velikog kišobrana... drhteći od hladnoće,gazeći putem bijelinu...crvenoga nosića i obraza,onako...nasmiješena!