Agram

You went away again… scared and all alone! I admire you, you have courage to fly all the way to England! Today on the airport i was thinking… as i watched you going away, waveing… I'll miss you in the next 40 days. You're only 16 and jet so bright, successful… brave! You're my baby brother and so better accustomed to the world than me! I would be affraid to go into an airplane… but flight to London, wouuu! Sometimes it make me feel like you can do it on your own, you don't need me… Now, for the next 40 days we will call you every day, write e-mails every day… Till next time, there's a big kiss here for you my brother!

********************************************************************

Something different:

I feel like shit! To tell you the truth i felt like shit yesterday! I needed to get out, run away... another half a minute and a tear would roll over my face. I went in, closed the door behind me... I felt remorse and relief at the same time. But then, i put my nose upon a door glass! As i was breathing, the glass blurred and i wrote „sorry“ on it. I had an empty look on my face… It was such a lovelly day, everything was perfect… and i fu***d up everything. For a some time now i have a feeling that i destroy what ever i touch! Maybe again my not so good character comes once more to teach me a leason… If you expect to much, the disappointment would be even worse! So i'm waiting… for my little head to learn something on her own! I belive that everything happens for a reason…! And so was this…

People... do you really think that you know me? To some of you i'm an angel, to other like a devil... in disguise! So, i'm asking you again... do you really think that you know me? Can you be 100 % sure and say that i'm an angel or devil? No, you can't! Do you wanna know why? Try to guess... can you? No, you can't and i'm gonna tell you why! First, because i'm not 100% angel nor 100% devil... both of them are inside me! Second, you can't say that you know me because you know me only as much i let you! Only one person here can say that he knows me all the way... and that is my best friend! He is so young but he can see me right through… Opening to a wrong people isn't any more my kind of fun... thank you, i've been through a lot! After my last post i've been told that i'm not normal and that devil has entered into my soul... Thank you... so what if i don't want to smile right now, what if this mood suite's me? Who are you that you can even try to judge me? I can be so emotionally wounded but stronger to that mesure you can't possiblly imagine! So many people tryed to strike me down, and yes… i've fall so many times but do you see me on the ground? I'm not hidding, i know who i am and what i'm made of…! I let each and every one of you to say or think what ever he or she wants about me…! It's that simple… Angel or devil… you decide! And please, stick to that!

I have nothing to do all day long... so i'm writing a story! Short one, again... Another erotic story, like my first would be an emotional shock! Sensual and sexual, will only make you want more and more...! ;)

Imagination is a great thing if you have it! You can create a life inside your mind, you can create an emotion… You can take it and put it on a piece of paper! You can live a fairy-tale if you like in your mind… but only in your mind! If you miss something or someone, you must only imagine! And this world of imagination i cherish, but protect myself from at the same time! Right now I want to imagine the way he smiles, i want to feel his gentle kiss in my mind…! I just have to close my eyes… and let myself go!

For the end… something emotional and lovelly…

Le grand baiser et la grandiose itreinte!

...poems! Some poems that i wrote i would like to erase! Some poems that i didn't wrote i would like to write just now! Some poems are for me, and some of them are for you! Some poems i wrote just to remind me of my life... some of them i wrote to save my love!

Yesterday i had all day for myself... so i wrote a poem! I'm sick and i have a flu... so it's really boring to be all day at home! Thank God i have a little inspiration to write something like that! I admit, i'm a little lonelly… so i remembered my shadow walker! Somebody i never talked to and i never saw… So strange, you would think…! And jet, he put's smile on my face and his words always get's me… it's because of those words i started to think more! This is a poem for him… my shadow poet!

I would give my moon and my stars… so i wouldn't live behind the bars!
For a clear sky and a free bird… never to be again the third!

To have your smile and be bolder… have a chance and cry on your shoulder.
Walk beside you and tell a story… counting foot steps to a poets glory!

Watching rainbows, fight the wizard… give you emotional crying blizzard!
All of this and more i give you… just for once dear friend to see you!

...go marching in! Today, my mind is filled with all kinds of questions! How to move on, what to do...! It's not easy when you're feeling helpless...! But truth and honesty above all! Nothing else matters...! Sometimes, only sometimes even that is hard...but the only thing that is right! And I can't escape from that scanner, it sees through me... all the way! From my eyes, over the heart to my little foot! I can't hide anything... i gave up, i wouldn't even try! I am only a little puppet on the strings, in his hands!

"Look God, see me little under the stars!"

But this has nothing to do with God... I just like this sentence! This is me and my life... so only I can produce a better life for myself, better mood... better feeling! Feeling that I'm not alone in this...! Where is that hand to pull me back when I go to far? Where is that strength to put me in front of challenge...and leave me there? 'Couse I have strength and courage, to fight my own battle, battle of life! To live, to love, to leave... is to be alive! And I wanna live, all that I can live it... Where is my guide through life? Where is the energy to guard me? Where is my help...? 'Couse, I really need it!

Why go to sleep with a bitter taste in your mouth… why trouble yourself with something so trivial? Live life, help if you can… don't complicate! Help, and you'll get that help back…! I don't want this childish fears anymore in my life…

To my girls and guys... Eto, moj blog braco Crome koji je jedan od onih ljudi koji me konstantno znaju iznenaditi, na svom lanac postu prozvao me da napišem nešto o sebi! Iako nikad nisam imala problema s prozivanjem kada bi morala za ocjenu odgovarati u školi, uvijek sam se znojila kada bi morala reći nešto o sebi, opisati sebe... Dovoljno škola sam promijenila i prošla da znam da sam takvo izjašnjavanje sebe pred masama već doktorirala!
Znam da ovo opisivanje i iznašanje mana i vrlina poteže uvijek sa sobom da ljudi tu i tamu uljepšaju svoju sliku i priliku, no pošto sam tako nešto već odavno prerasla, sad čitate malu Doru ogoljenu do kraja... iako oni koji me zaista ovdje poznaju znaju da ono što na mom blogu vidiš to i dobiješ... nemam neku potrebu srati! Jer oni koji me vole, voljet će me sa svim vrlinama i manama...!

Pa krenimo... prvo ono teže, gdje moram sama sebe pljusnut i prekoriti... Mane! Ne znam koliko će ih biti, baš bi se mogla raspisati, hehehe!

1. Ružičaste naočale - tako ja volim nazivati naivnost i lakovjernost u sebi! Iako sam dosta toga u životu prošla, svakakva sranja od ljudi progutala, naivno vjerovala... čovjek bi pomislio da sam neke stvari i naučila! No protiv sebe ne mogu pa i dalje vjerujem u ljude, iako sada sam primijetila da brže otkrivam seratore koje iz nekog čudnog razloga privlačim ko drek muhe! Isto tako primijetila sam da danas se ljudi očito zabavljaju tako da druge jebu u mozak, pa sam i to prošla... neka, samo ću se brže izbrusiti...! A i Crome ima jednu sjajnu poslovicu koju toliko volim da mi ju stalno ponavlja a to je: "Kada te netko jebe, barem je nekome drugome dobro!" Ja sam im zahvalna...! Bez obzira na sve neću prestat vjerovati u ljude...! Ali ću svakako naučiti skinuti ružičaste naočale s nosa!

2. Inat - taj mali sjajni dječak po imenu Inat rodio se jednog dana kada sam imala 6,5 godina i suočila se s dolaskom bebe u obliku mog brata u našu malu obitelj kojom sam do tada uspješno gospodarila kao malena divna princeza! Odjednom, princeza više nije postojala i pogledi njenih roditelja više nisu bili upućeni njoj... nego tom malom, smežuranom, slinavom derištu...grrrrrrrr! Gledala ga je, promatrala... On bi zaplakao, starci bi oboje skočili i užurbali se oko njega! Mala Dora je mislila da je otkrila zlatnu žilu, no... Ona je sad zaplakala, derala se, nešto tražila i eto dobila pljusku! I... inat je izletio poput topovske kugle! Tada... a i masu puta nakon toga u životu! Iz inata sam iz diska znala kasniti doma, iz inata sam se bacila u umjetničke vode mašte, iz inata sam se družila s dečkima iz škole... jer više nikad u životu nisam htjela dopustiti da to dvoje mene kontroliraju! Što je uglavnom paradoks kad se sjetite da ja za svoje roditelje zapravo i ne postojim... pa čak i sad u 25-oj! E sad, nikad mi neće biti jasno kako možeš kontrolirati nešto što ne postoji?

3. Zaigranost - to je nešto što svaka osoba u sebi nosi, kod mene bi to mogla biti katastrofa...! Da se objasnim... Svi mi volimo biti djeca, veseli i zaigrani... no ja u tome svemu ipak malo pretjerujem! Tako iz svoje zaigranosti mogu nekoga povrijediti, no i ostati povrijeđena kao posljedica kombinacije 1. i 3. stavke iz ove moje prozivke! Jer ta moja zaigranost ponekad blokira zdrav razum...moj zdrav razum! Trebala bih maknuti tu naviku, dječicu sam odavno prestala čuvati! Zapravo, ne ju maknuti samo ne pretjerivati! Iako, čuvati uvijek dijete u sebi!

4. Nestrpljivost - Moja još jedna grozna mana... sve želim odmah! Nekako ne mogu stati na loptu kada nešto želim...ako mi se strašno nešto sviđa ne mogu čekati! I to me ponekad strašno pokopa... Imam strašna očekivanja a na kraju su mi često i razočaranja takva! I tu trebam stati i ništa više ne očekivati, jer najteže je nešto pustiti i čekati da se dogodi! A vidim da ću upravo to morati napraviti jer ovako više ne ide... Jednostavno reći:" World,hold on!"

5. Ishitrenost – taj se je pojavio u pubertetu i još nije nestao! Dakle, u većini slučajeva ispoljava se kroz mene tako da mislim da sam u pravu, uvijek! No, uvijek saslušam drugu osobu koja misli drugačije… i ako nakon toga shvatim da nisam u pravu, ispričam se uvijek! U rijetkim slučajevima ispoljava se tako da svojim dugim ishitrenim jezikom nekoga povrijedim jer mi je jezik katkad brži od pameti… no i tu se uvijek ispričam ako sam pogriješila! Sva sreća, do sad su prihvaćali moje isprike… nitko se nije do neba uvrijedio! No trebala bi pripaziti…

6. Gard – Tu i tamo, s vremena na vrijeme zauzmem položaj prekriženih nogu i prekriženih ruku na prsima, tzv. obrana koju nabacim u svim slučajevima pa i u onoj mojoj ishitrenosti! Što ćete, ne mogu bez toga… Iako se sada učim, samu sebe… da jednostavno okačim taj gard o klin jer ponekad to izgleda previše egocentrično! Kažem izgleda, ne kažem da ja jesam egocentrična! Previše sam darežljiva za to…

Pošto sam vas tako lijepo šokirala svojim manama, sada bi vas mogla lijepo umiriti svojim vrlinama! Kako bi moj blog braco rekao:“Toga će djevojčice biti malo pa će ti biti lakše pisati!“

Nemoj me nasmijavati… ;)

1. Optimizam - kod mene je nevjerojatna količina optimizma, ja se i iz depresija brzo vadim! Zato uvijek imam osmijeh na licu, uvijek se smijem…glasno i smijem se očima,kako mi je jednom rečeno! Optimizam me gura naprijed, uvijek me diže nakon pada, onog emocionalnog! Svojim smijehom dijelim optimizam s drugima, podrškom također… to mi nikad nije teško jer ne bi me ovdje ni bilo da nije bilo podrške drugih u mom životu!

2. Davanje – Dajem li osmijeh, dajem li prijateljstvo, dajem li ljubav…ili pomoć…na mene se može računati! Dajem i onda kada ne dobivam…no tako dugo ne mogu! U ljubavi i prijateljstvu ipak moraš i primati, nije to jednotračna pruga! Sjetih se sada kada me frendica jednom pitala da dokle ću se truditi a ne dobivati od njega ništa… Priča počinje ovako: Prijatelj kojeg sam jednom prilikom upoznala preko neta fascinirao me na prvi dojam! Toliko snažna ličnost, mirna i tajanstvena… Znali smo se opijati kavicama u gradu i telefonskim razgovorima… a onda je jednostavno sve prestalo! Kao da je nestao… Ja šaljem sms, ništa! Za rođendan mu poklonim fotografiju koju sam samo za njega snimila i uramila, ništa! Svako bi već odavno odustao od njega te ga još i prozvao bezobraznim kretenom… no nisam odustajala! Ipak mi je bilo stalo do njega kao osobe, pa sam zvala, tjerala razgovore i… napokon dobila povrat! Sjećam se dana kada sam ga pitala odakle sad sve to, zvanje s njegove strane, ispunjavanje nekih želja… A on je rekao kao da se ispričava:“Nisam bio fer prema tebi!“ I sada mogu reći da imam najboljeg prijatelja kojeg ne bi ni za što mijenjala! Dakle… daj što više, jednom će ti se vratiti!

3. Raznovrsnost – u meni se bori ljubav prema užasno puno hobija! Volim fotografiju, pisanje, sport (trenirala sam, pazi sad: atletiku, košarku, tenis, rukomet, odbojku, badminton, gimnastiku i ritmiku!). Volim izrađivati čestitke vlastitim rukama, nekad sam radila narukvice prijateljstva, skupljala salvete (imam ih mali milion), olovke… Pjevala sam od malena u zborovima sopran, skupljam paketiće šećera iz svakog birca u kojem sjedim! Regal u sobi i krevet su puni plišanih igračaka koje, ajde pogodite…skupljam! Kao klinka sam i klavir svirala, no sad već jakoooo dugo nisam! Znam plesati valcer, tango, ča-ča-ča, rumbu i sambu koje sam btw. naučila kada sam polazila manekenske tečajeve u Midikenu… plesala sam ja i akrobatski rock 'n' roll…! Snimila i album crkvenih pjesama s zborom Vjeverice… Isuse, previše je toga, bojim se da bi do sutra pisala, zato tu stajem!

4. Skromnost – Nikada mi nije trebalo puno, ja sam i malim zadovoljna! Oduvijek sam naučena na malo, i to što sam imala i imam sada cijenim! Ta skromnost povlači za sobom još jednu crtu – volim dijeliti! Ako sam nešto u životu naučila uz svoja dva brata bilo je to kako dijeliti! Sjetih se sada jedne zgode od prije par godina… Gledali smo tako navečer film i bila je reklama za lotto koji je iznosio bubnut ću sad 4 miliona kuna! I sad nas sve zajedno mati pita da kad bi dobili te pare što bismo kupili…? I nas troje se pogledamo i mislimo, mislimo… Da skratim, smislili nismo jer imamo sve, a nismo naučeni na neke velike želje!

5. Psihijatar – ta riječ najbolje me opisuje! Ja znam slušati, znam razgovarati puno s ljudima i znam razlučiti obje strane jer se mogu postaviti u kožu onoga kojeg slušam ali i onoga o kojem slušam! Među svojim prijateljima a najčešće prijateljicama poznata sam po tome što k meni dolaze svi s problemima! Nisam zbog toga očajna, ako mogu nekome pomoći, budem! Kad su u pitanju ljubavni problemi ili neki drugi oni svi znaju doći k meni jer znaju da ću im ili pomoći zaista ili barem natuknuti što da naprave, jer ionako krajnji cilj je na njima! No što je ipak problem u tome svemu… kada ja trebam pomoć obično nikoga nema! Valjda je to moja karma…

6. Ljubav – ova riječ mi najviše u životu znači pa se ziher pitate što radi na zadnjem mjestu…
Kada volim, nema toga što za drugu osobu ne bih napravila! Nije bitno da li mi je ta osoba obitelj, prijatelj ili ljubav najdraža… sve ću za onog drugog napraviti! Uvijek sam i radila, bilo je problem nešto i dobiti natrag…! Ljubav i 6. mjesto sam ostavila za kraj jer ovaj pasus vas treba bubnuti ravno u glavu, treba vas pogoditi baš tamo gdje treba! U ljubavi nema dvoličnosti, u njoj nema zla, nema straha… Nema kalkulacije! Zaboravite na sve ljudske glupost kojima se krasi današnji čovjek, ljubav kao takva, sama stoji čista! Bez ljubavi nas nema, samo smo prazna, slomljena vozila! Ljubav je tvoja duša, kakva je, sam biraš! Svakome po zasluzi… kako si urediš! Ljubi i bit ćeš ljubljen!

Eto, ako ste do ovdje došli znači da vas je zanimalo kakva sam! To je to od mene… a sada vi! Pošto vas ima puno koje bi željela upoznati, krenimo:

BLOGERI:

Japi

Morfej

Ggogy

Putnik

Systeem

Limeta

BLOGERICE:

Ann

Kuhacha

Rainbow

Sindy

Skviki

Bbarbi