Agramka

Danas samo kratko...

Nemam što napisati,melankolija se uvukla u moje dane... ne smijem se već danima. Nemam čemu... Rekla bih da sam na prekretnici,na poslu rat i nož koji nisam zaslužila. Vratili su me iz Podsuseda prošli tjedan nazad u firmu u dobro znanom kvartu Vrapče... I u smjenu onoj kravetini zbog koje sam i preseljena u Podsused. Jedina dobra strana je to što sam se vratila i radim s Kristinom! No sada nas baba jebe obje u zdravu glavu...kužite,jedna šizofrenična, bolesna glava jebe nas dvije! Naprosto genijalna stvar! Psuje nam majku i prijeti... a kao šečer na kraju šefica drži njenu stranu... Poprilično se bespomoćno osjećam! No doskočit ću ja njoj. Tek toliko o mobbingu... Zadnjih dana sam se zakopala u svoju maštu,i ono što je trebao biti jedan mail...postala je priča koja već sada ima 5 strana A4 formata... Emotivna,intenzivna... pomalo skandalozna! I erotična naravno...! Nitko je nikada neće pročitati osim jednog predivnog bića... Lijepo vas pozdravljam...i javim se čim budem bolje volje,ne želim širiti depresivnu zarazu! Pusa!

Danas sam se odlučila posvetiti mojim ljubimcima,psu Dingu i kornjači Berti! Prvo sam otišla sa Dingom u Maksimir u šetnju,izdivljao se gore u šumi! Svako drvo je bilo njegovo...nije mi jasno da ima toliko zaliha u mjehuru a čitav dan je u dvorištu! ;)) Uživao je,i baš me danas nešto odlučio slušati! Inače su aljaški malamuti isto kao i haskiji,malo na svoju ruku,znaju odlutati...pa ih treba držati na oku i blizu sebe! Oni su avanturisti, lutalice...kako i ne bi kad je vrsta aljaškog malamuta nastala križanjem haskija i vuka! A to su prvi napravili eskimi. Križali su haskija s vukom ne bi li dobili čuvara i radnog psa! Malamuti kao i haskiji vuku saonice,pa možete zamisliti tu razvijenost mišične mase koju imaju u prednjem dijelu tijela! Brzina im je također jedna od prednosti! A sad zamislite kako izgleda kad krenete u šetnju s jednim takvim mamlazom od 60 kg koji baš i nema namjeru uvijek slušati moje vapaje! Pa me vuće valjda misleći da su saonice (ok,baš tolika nisam!!)! Ipak,smatram se po tom pitanju jednom od sretnijih jer moj ima "samo" 60 kg. Inače se mogu naći i primjerci od nekih 80-85 kg kod mužjaka! Malamuti ne znaju lajati,oni samo zavijaju,baš kao vukovi! I to ponekad zna ići na živce, pogotovo kad se kuje u blizini tjeraju! Onda slušate cviljenje i zavijanje i po tjedan dana! Ali usprkos svemu tome ja ga neizmjerno volim,smatram da sam ga dobro odgojila,jer ne napada ni male ni velike pse prvi! Ali ako se neki veliki, nadobudni cucak zaleti na njega prvi,moj Dingo hvata za šiju! A bome i mene brani...! Cvili zajedno sa mnom kad sam tužna,skače od veselja kad sam i ja sretna! Isto tako,on je jedan od rijetkih koji ima bijelu crtu posred glave...inače malamuti imaju crnu glavu! I da,poseban je! Toplo biće,miran i dobar! I takav podkožnjak... tako ti se umiliti zna i zavuć pod kožu da mu ne možeš odoljeti! No ne voli moju kornjaču Bertu...užasno je ljubomoran na nju! A ona ni kriva ni dužna zna od njega dobiti šapom po oklopu! Kao danas kad sam ih pustila zajedno u dvorište! Inače Berta ima svoj akvarij ali ju tu i tamo znam pustiti u dvorište da protegne noge. Ona je riječna kornjača ima 7 godina a doživi i do 30 godina! Koliko ta može pojesti... zato se i zove Berta! Jede svoje suhe račiće a ponekad joj znam dati i komadiće sirovog mesa! Jednom sam jako pogriješila kad sam joj meso probala podignuti sa dna akvarija...čopila me za dlan svojim zubima i... ne biste vjerovali,mala kanibalka mi je odgrizla komadić dlana!!! Moje ruke...! Bože dragi! Što sve ja od njih neću doživjeti...! Ali ju jako volim i pobila bi se s starim kad bi ju htio bacit u Maksimirsko jezero! Nedam ju...ona je moja! Makar ju je moj buraz dobio za rođendan... već 7 godina ju nije pogledao a kamoli mrdnuo za nju prstom! I zato ja smatram ova dva bića mojima! Moja Berta razbija predrasude o kornjačinoj sporosti,jer zna obići dvorište brzinom,pa skoro sprinta! Šalim se...ali je brza! Danas sam primjetila da joj je došlo vrijeme da presvuće ljuskice,a pošto je to za nju muka ja sam joj sve ljuske skinula s oklopa! Ljuske su nevjerojatno tvrde a opet lomljive! I skinula sam toga toliko s nje da mi nije u šaku stalo! I vjerujem da mi je zahvalna, pomoć je i životinjama potrebna! I tako...moji najbolji prijatelji i ja već 8 godinu (Dingo) živimo zajedno i volimo se! Berta je ipak godinu mlađa... no nije manje voljena! Čuvajte životinje...i volite ih,kao što i one vole nas!

O koje li sreće,danas Dora ne radi pa je dan,tj. prijepodne iskoristila za šetnju gradom...i kupovinu! Ne biste vjerovali ali dobro kaže ona jedna da se kupovinom lijeći depresija! I tako vidim ja da je sunce zagrijalo i izvuklo me van,pa zašto ne! Ja se volim šetat gradom i fakat sam si danas uzela vremena,naći traperice! Dakle,uđem ja u prvi butik,sa vrata mi je odmah postalo jasno da je sve rađeno za mršavice koje su zavladale svijetom! Na peti sam se okrenula i izašla. Uđem ja u drugi,tamo opet neki drugi,čudni brojevi traperica...znate,one koje ti pašu na jednom dijelu tijela ali ti unakazi ostatak! Ma super... Ništa,rekoh možda će me treća sreća. Uletavam ja u butik i tako nađem super trapke...i još ima i veći broj,idem ja to probat! Dora je ubrzo shvatila da pod hitno nešto treba učiniti sa svojim povećim stražnjim dijelom jer niti taj veći broj nikako nije želio prijeći preko stražnjice! E sad mi je već fakat pucao film...pa ne može biti da sam fakat buca jer na 160 cm 62 kg i nije nešto pretjerano. Dobro,priznajem...mogle bi kile ići malo i dolje...ali još uvijek ostaje činjenica da malo punije cure ne mogu naći traperice za sebe! Najjača mi je bila jedna kineskinja koja mi je onako s podsmjehom rekla: " Je gospodična, da biste ušli u naše traperice morate izgledati ovako." I pritom pokaže na svoju koščatu figuru... Mrak mi je pao na oči. Odustala sam od traperica,barem zasad. Ali sam si uskoro popravila raspoloženje jer sam našla takoooo genijalnu tuniku,na bretele...i morala sam ju imati! Probala sam ju i stoji mi tako fenomenalno,kao da je za mene rađena! Onako je zeleno-plave boje,ima na sebi i nešto bež čipke...ma zaljubila sam se u nju! Savršeno!!! Usput sam na povratku sve zasladila sladoledom, vanilija - punč...moj najdraži! I apsolutno se ne uzrujavam što nisam kupila traperice, apsolutno ne mislim da sam debela... i apsolutno ne mislim odustat dok ne nađem traperice koje mi odgovaraju! Makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u životu! Pozdrav (od one koja nije kupila traperice!) od Dore! ;)

Nemam baš inspiracije... Oh,happy day!

Popodne sam provela s dragim mi psićem u dvorištu...da,još je bilo sunca! Sva sam nikakva,neispavana...i koliko god se trudila nečime zaokupiti misli,nešto raditi... vraća mi se depresija! Danas sam na poslu bila dodatno naživcirana...a onda sam nagovorila Adama da me nasmijava svojim vicevima! No smijeh i veselje je bilo kratkog vijeka. Došla sam doma,ručala...nikog doma osim stare i mene...svi negdje vani! Trčat u Maksimir mi se nije dalo...makar do njega imam 5 minuta! Opet me depra oprala,napisala sam dvije pjesme...prema tome gadno me oprala...mislim depra! Things come and go... Misli mi lete... Igram se... osjećajima,događajima... ali želim,jer su to prije svega moji osjećaji...a predugo su bili pod ključem! Jesam li gadura zato? Život je prekratak...za žaljenja, izbjegavanja... Ja sam osoba koja se ne boji riskirati,ja se ne bojim zgrabiti pustolovinu u bilo kojem obliku! Čega bi se to trebala bojati... Osude možda? Ma ljudi me čitav život osuđuju za nešto, drže mi prodike zbog stvari koje napravim i one koje ne napravim... i iskreno mislim da zaista ništa ne bi izgubila, a niti dobila! Osim možda kratkotrajnog osjećaja sigurnosti, ljubavi, snova nedosanjanih...i doživotnog prijateljstva! Zašto ne bih? Pa pomirila sam se s tim da će mi što god napravila ljudi svejedno zabit nož u leđa... tu stigmu nosim od rođenja, a mislim da ću je i do kraja života kako je krenulo! Pa zašto onda ne bih? Zašto bih ikome išta trebala objašnjavati, volim tišinu... Željela bih ljubiti usne slatke kao čokolada, gledati u oči anđela nerealnog, u tišini,bez riječi... Primiti za ruku a da ne moram nikome objašnjavati zašto! Zašto sam ja onda luda? Jer volim riskirati,jer se ne bojim? Zato što ne volim mediokritet? Jer nisam prosječna? Jadni li su ljudi koji se križaju i sablažnjavaju nad mojim stavovima i osjećajima... vjernici i oni koji tako drže do čistog života...da,na van,a iznutra su prokleto i odvratno pokvareni! Jadni li su oni koji se boje živjeti,koji se boje što će onaj drugi reći...! Jadni li su ljudi koji nemaju svoju osobnost,svoj stav,svoje JA. Ljudi koji na ovom svijetu žive već desetljećima a ništa nisu naučili,ne dišu punim plučima, nemaju ni trunke hrabrosti! Sada dok vam pišem ovo napravila sam si čokoladne pahuljice,s mlijekom... mmmm,tako me vraćaju u dane djetinjstva... I onda sam bila mala vragolanka, mama me obavezno nalazila dok sam se verala s dečkima po drveću! I uvijek je bilo onih koji su upirali prstom,a bit će ih i dalje...tako da se ne mislim uzrujavati zato jer ga trebam,jer ga želim...jer mi je potrebno! I sad mi je lakše...! Ostat ću svoja,što će biti dalje neznam,ali je to magija avanture! Zar ne?!

Otvaram oči,smiješim se jutru... Protegnula sam se i i iskočila iz svog malog krevetića (ipak sam ja Palčica!) koji je malen baš poput ljuske oraha!!! Svi još spavaju, otvaram vrata svoje sobe i gledam buraze,slušam umjereno disanje... Oblačim na sebe majicu i trenirku,u dnevnom boravku me dočekuje moj četveronožni najbolji prijatelj! Puštam ga u dvorište...i sjedam za kompjuter! Recite mi da sam luda, nazovite me ovisnicom...ali vam želim reći,pokloniti vam nešto posebno! Samo vama:

Putnik - Malenom crnom vragu,ali dobrom vragu (kako to postoji?!) želim sve najbolje i najljepše za Uskrs! Zahvaljujem što si toliko puta bio u blizini kad je zatrebala mi pomoć,što si nesebično dijelio ama baš sve... pomoć,smijeh i šale,telefonske račune, savjete i PM-ove! Prijatelju...a ti to jesi, nadam se da ću ti jednog dana moći sve vratiti iako mi se čini da ne bih mogla ni da živim dva života! Pusa!

Razmažena - Draga,bila si i ostala uz mene...nekad više,nekad manje,i ja to cijenim! Najviše... Svaki razgovor,bilo telefonom ili oči u oči meni je bio više nego potreban,a znam da je i tebi! Od početka smo bile slične a toliko različite,no ipak smo se kliknule! Bila si uz mene u svim mojim teškim danima ali i onim sretnim,baš kao što sam ja bila tu za tebe u tvojima! I ne mogu ti objasniti koliko je divno imati nekoga poput tebe koja me tako dobro kuži i...čita preko korica! Sve najbolje ti želim za Uskrs...a izgrlit i izljubit ćemo se na cugi ubrzo!

Skydiver - Ne mogu tebe izostaviti ni da hoću! A neću! Ti si jedna mala luda, svijetla točka...čovjek koji zrači pozitivom preko one slušalice,telefonske i mobilne...baterije su vrištale: " Dosta!!! Nema više resursa za razgovor!!!" ;))) Ti si ponajprije moj kolega,pa onda prijatelj, pa osoba koja zna moje neke velike tajne...kao što ja znam tvoje! Onaj tvoj "Ae" mi tako uvijek izmami osmjeh,ti znaš nasmijati,znaš me potaknuti da se zamislim,znaš izmamiti i suzu u oku mome! Tvoje fotografije nedostaju kada te nema...a i ti i tvoje šale i vrištanje kroz smijeh! A najviše tvoja pozitiva! Merci,moj način da ti kažem hvala... Želim ti Sretan Uskrs!

Tonkica - Palonkica i slatkica!!! Ti si djevojka slična meni, vesela kao i ja, luda poput mene...pozitvno luda! Za akciju si,imaš energije kao i ja,i baš si uvijek u elementu... S ogromnim smileom na licu kročiš kroz život lako! Fotogenična...ti znaš da fotograf to vidi!!! Što god sam predložila objeručke si prihvatila...jer imaš u sebi život i živiš ga kao da nema sutra! Ti i ja,otkačene...apokalipsa!!! Evo ti pusa i sve najbolje za Uskrs!!! :-X

Martin - Radoholičaru jedan... neispavani,s ogromnim podočnjacima do poda!!! Ti ćeš valjda spavati kad umreš...a rekla sam ti da ako ovako nastaviš nećeš doživjeti 25-tu!!! Hvala ti što se toliko iscrpljuješ da bi nama korisnicima ove MojBlog zajednice bilo bolje...svaki dan sve više! Imaš ideja,znanja i prokleto puno volje da ostvariš sve što želiš! Hvala vam na Mojoj domeni,MojBlogCastu,i svim onim novitetima koji tek slijede! Vi ste ispred svog vremena! Martine,želim ti sve najbolje za Uskrs i neka ti se ostvare sve želje...pošto ih toliko ti ispunjavaš nama! Jedan hug ide i Sokreu,za svo strpljenje i vrijeme koje je proveo pomažući meni! Sokre,znaš da ću ti to vratiti ako ti bude ikada zatrebalo! ;))) Sretan Uskrs!!!

Wyrus - znaš...ti si jedan meni jako neshvatljiv momak! Baš kada pomislim da te kužim,okreneš se za 180 stupnjeva i vratiš me na početak...tako da puno vremena provedem češkajući se od iznenađenja...! Svejedno,bio si uz mene kad mi je to bilo potrebno...baš kao i ja za tebe! U tvom životu je nešto uspona i puno više padova,no to ne umanjuje ono što naše prijateljstvo predstavlja! Neka ti sad bude jasan onaj razgovor pred tvoj odlazak (znaš kamo),ono prepiranje i nagovaranje, ono neslaganje...nisi me razumio! Prijatelju,želim ti Sretan Uskrs svim srcem...i sve najbolje! ;)

Extraordinary – Malena,ti si toliko slatka da je nemoguće ne voljeti te! Brižna ali  nesigurna, vesela ali bojažljiva! Nemoj brigu brinuti u tvojim godinama,barem ne onu koja ti nije primjerena,budi još malo dijete,zaslužuješ to! Tako si vesela,nevinog osmjeha, i mislim da će se svi koji te poznaju složiti sa mnom kad kažem da ćeš izrasti u jednu prekrasnu osobu divnog srca! Želim ti sve najbolje povodom Uskrsa i šaljem ti jedan veliki hug!!! ;)))

Ray Quick – Samo par redaka čovjeku djetetu,malom Petru Panu...onome koji vjeruje u Djeda Božičnjaka,u bajke... Onome koji uvijek pogađa moje misli,moje riječi... Onome koji zraći toplinom,veseljem...onome koji se sjeti prijateljice! Blago tvojoj ženi,pozdravi ju... želim vam Sretan Uskrs! I sve najbolje... ;)))

Seraphim & Morky – Bez obzira na sve želim vam Sretan Uskrs, bez obzira na sve želim vam sve najbolje i bez obzira na sve puno ljubavi,sreće i zdravlja!!! Ne morate na ovo odgovoriti,ne moramo niti razgovarati...ne trebate niti komentirati. I makar mislili da znate zašto ovo pišem, varate se! Sretan vam Uskrs!

Još želim reći sve najbolje, Sretan Uskrs mojim novim blog prijateljima: Morfej,neka ti je Sretan ovaj Uskrs...uzmi od njega ono najbolje što ti pruža! Sindy,sve najbolje u pisanju prekrasnih pjesama,u življenju...sve najbolje u odlukama! Pusa! Limeto,Sretan neka ti je Uskrs sanjalico...vrati se što prije! Vrati nam mir...! ;) Rainbow, ja te razumijem jer sam tebi slična,barem što se tiće nasjedanja na događaje koji uključuju zabijanja noževa u naša leđa, pa kako ti kažeš glupog nasjedanja osobama kojima toliko vjerujemo,obje! Moramo još puno toga naučiti,no jake smo i izgurat ćemo! Želim ti sve najbolje povodom Uskrsa, i da se lijepo provedeš doma sa svojima! ;)) Maculis, morska ribo,sve najbolje ti želim povodom Uskrsa,neka vam je lijepo vrijeme sada,baci jedan kamen u more i za mene,može?! Hvala!

Ovo je zaista kapitalac u arhivi mojih postova...ali neka je! Sve najbolje svima u ovoj blog sferi...i čitamo se! Pusa od Dore! :D

Sviđa mi se MojBlogCast!!! Sviđa mi se jako! I zato je Dora danas obukla tenke na noge i prošla grad...ne bi li našla mikrofon i uključila se u emisiju, jeeeeeeej!!!  Većinom su me čudno gledali kad sam im rekla što želim. Jedan mi je čak rekao da nevjerojatno da i žene navrate u Computer Shop! Naišla ja na jednog tako mladića od kojih 38 god. i nakon što sam mu rekla zašto mi treba mikrofon...bilo je samo: "Blogerica,ha?!" Naime naletjela sam na web majstora koji mi je preporučio Agora učilište i njihove seminare i tečajeve za web design! I blabla...prošlo vrijeme,shvatila sam da već pola sata stojim u tom shopu i pričam s ovim nevjerojatno odvaljenim frajerom! Preporučio mi je mik ali s telefon slušalicom...no koštao je 205 kn,i iako sam euforična i pod dojmom ovog MojBlog noviteta,ova cijena mi je ipak previše,barem za sada! Uzela sam jedan mikrofon sa slušalicama,predivne plave boje (moja najdraža boja!) i platila ga 35 kn! I divan je,isprobat ću ga što prije! Do sada sam preslušala svako javljanje,i mogu sa sigurnošću reći da je ovo nešto fenomenalno! Sviđa mi se kako admini uživaju to raditi kao što i mi blogeri uživamo to slušajući!!! Podloga je super, mjuza lagana...i sve više podsjeća na eter radio emisije! S nestrpljenjem čekam utorak...bit će iznenađenja! Čekam da vidim kuda će nas to odvesti,i vas i mene...jer tehnologija napreduje, ide naprijed...ni sama ne mogu pojmiti što ćemo sutra imati na MojBlogu!!! Očito mi se svidjelo biti na blagdan slobodna čak tri dana,da sam se otkačila,stavila viklere na glavu i na kraju sam izgledala poput kakve slatke ovčice! Sada imam vremena za generalno spremanje sobe (pošto je Putnik odbio ona dva Zagrebačka i pomfrit!!! ;)) moram to sama! Ali ako se potrudim soba će mi fenomenalno izgledati! Pošto me uhvatila shop groznica danas sam si kupila novi tepih,i to lijepe svijetlo plave boje! Za razliku od onog mog starog ljubičastog, ovaj nekako izgleda življe! Sad mi još fali da kupim plave zastore...do potpune sreće! Svog kolegu još nisam uhvatila, no čim ga na blef (u zadnje vrijeme na blef zovem!) uhvatim dobit će po prstima! Trenutno biram fotografije za izložbu,a čim se kolega vrati morat će i on! Ajme,tako sam nestrpljiva...! Baš kao malo dijete...! Još vam neću čestitati Uskrs,tako da možete očekivati moje skoro javljanje! Pozdrav svima od vaše Dorice! ;))

Gdje si? Jedva čekam da ljeto svane,baš kao i svake godine...jer za njega živim, radim i googlam ostatak godine! Ništa toliko pozitivno na mene ne djeluje kao ljeto! Tada punim baterije,tada sva moja snaga i energija brižljivo taložena ostatak godine izlazi napolje! Tada dolazim na svoje,tada mi oči sjaje posebnim sjajem...tada puštam mozak na pašu...i radim ono što želim! Posebno volim sjediti na plaži i svaku večer gledati zalazak...koliko puta mi se dogodilo da sam tako legla na plažu gledajući zvijezde, slušajući cvrčke kako pjevaju,osluškujući valove kako udaraju o mol... Koliko puta mi se dogodilo da bi tako zaspala! Volim spavati na boku, skvrčena u položaju fetusa...s koljenima skoro dotičući grudi,ruke skvrčene na obrazu,skoro kod brade... Onda se osjećam sigurno. Kada me nema tko čuvati,tek tada se osjećam sigurno! Savršen dan na ljetovanju opisala bih ovako: Obišla bih mjesto u kojem ljetujem, svaki kutak,ulicu i uličicu, preokrenula svaki kamen i sve to lijepo fotografirala! Ručak, negdje...ali mora biti riba! Nešto savršeno sam našla u Makarskoj! Restoran na brodu,starom jedrenjaku...konobari u mornarskim odijelima,kuhar kao gusar s crnim povezom preko oka je djelovao zastrašujuće! Spremao je ribu preda mnom...sve je bilo tako savršeno...kao iz bajke! A onda čaša crnog vina...tu mi se obavezno zacrvene obrazi i postane mi vruće jer ne podnosim alkohol baš najbolje! Završila bih dan uz zalazak na plaži,uz vatricu i... gitaru! Ha... ali nema ništa ljepšeg poput nečijih ruku oko tebe! Pa poljubac...za laku noć! Ljeto...gdje si?

Sretna sam...!

Zaista je potrebno malo da mi se smiješak razvuće do kraja...! Još malo... samo malo! Skačem i vrištim od sreće... baš kao maleno dijete! I euforija me pere također! Brojim dane do jednog eventa, jednog meni posebnog događaja! Moj kolega opet štrajka,nema ga...pa ga malo ima,i onda ga opet nema!!! To se zove igra mačke i miša... sad me vidiš,sad me ne vidiš! No ulovit će mačka miša na kraju...barem da joj pomogne da otvore jednu izložbu fotografija! Ali, stvar je u tome kako će je otvoriti...! Znate da moja mašta i ja uvijek radimo,pa smo sada smislile originalnu pozivnicu! E nemoguća misija je uloviti kolegu,da ti posveti malo svog ionako prebukiranog vremena,da bude tu uz tebe barem na početku...jer ionako to radimo zajedno! No,kad neće Muhamed brdu... doći će brdo Muhamedu! Ne zvala se ja... Dora! Nije bitno što ću možda zalutati,izgubiti se i osjetiti se sama...cilj je blizu! Nazire se...i nikad nisam bila bliža ostvarenju svojih snova! A znam da se i njemu iskri u očima zbog fotografije kao njegove prve ljubavi (dobro,ne računajući cure koje je u prošlosti tako mudro zaveo...!),baš kao i meni! Podjeliti ću sa vama jednu tajnu... svima vama MojBlogerima ide pozivnica za izložbu fotografija!!! U ovih 10 mjeseci mogli ste me upoznati preko mojih postova, neki od vas su me upoznali i uživo...a sada ćete me do kraja "vidjeti" preko mojih fotografija!!! Da, ne smijem zaboraviti niti na njega...mog kolegu fotografa! Otkrit će vam se baš kada to on bude želio...a to će biti skoro, poznavajuć njega! Skačite zajedno sa mnom,vrištite iz petnih žila...zajedno sa mnom! I veselite se zajedno sa mnom! Sa nama!!! Strpite se još malo...i uskoro ću sa vama dijeliti svoju prvu ljubav... svoje sve! :D

Svaku večer sjedala bih na malenu fontanu, fontanu koja je odavno presušila. Sada su umjesto ptičica koje su se kupale u njoj,letjelo samo lišće. U ovoj šumici više nije bilo ni duše... sve je polako nestajalo. Dogodilo se to jednoga dana,dana kada je čovjek prestao cijeniti vjetar,cvijet,osmjeh... i zalazak! Svaku večer leptirica je sjedala na fontanu, očekujući zalazak, prekrasne narančasto-crvene nijanse,koje se igraju oblacima poput malenih medvjedića... onih plišanih,pahuljastih! No,zalaska već odavno nema...sve je prekrilo sivilo smoga,crnilo plinova...mast nafte. I leptirica koja je nekada živjela za trenutke zalazaka,sada je kopnila... postajala sve tužnija,sve nesretnija... Jer nije imala snage u sebi da sve to ispravi,nije imala čarobni štapić i nije imala podršku...ostala je sama! Svi su se povukli,nestali...nitko nije želio imati posla...jer lakše je ići linijom manjeg otpora! Ostavili su je da sama vrati ptičice,sunce,vjetar i zalazak! A što će malena leptirica,kada je malena poput palca... zvali su je Palčica! Puno je razmišljala malena Palčica što učiniti... Sama ne može,ne može vratiti sreću i ljubav...ako nema podršku drugih,pomoć koja je toliko potrebna! I tako je Palčica letjela svijetom u potrazi za dušama koje vole prirodu,zalaske...i ponajviše osmjehe! Naletjela je malena Palčica na svakojake ljude,vilenjake i vile, vrijedne pčelice radilice...malene bubamare! Bilo je i onih koji su činili sve kako bi je povrijedili,srušili joj volju...svakodnevno! Ali gle čuda,koliko god Palčica bila malena,snaga volje joj je davala poticaja da nastavi bez obzira na udarce koji su pljuštali sa svih strana! Koliko god udarci bili jaki ona je bila jača! Palčica je došla do ruba svijeta i baš kada je pomislila da više ništa ne postoji... pojavi se mudra sova! I savjet na kraju njena putovanja glasio je: " Kreni s malim koracima,prema sve većima i svi će slijediti tvoj primjer!" Palčica se vratila i...posadila cvijet! Ali ne običan...nego plav poput neba! Ptičice su otjerale oblake,da sunce može probiti i zasjati! Raspršili su sjeme trave,da se šuma i livade zazelene! I malo po malo, vratile se životinje,ljudi...ptice su se opet kupale u onoj maloj fontani! A zatim je malena leptirica Palčica sjela na fontanu i dočekala svoj zalazak! I vratio joj je osmjeh na lice te joj izmamio suzu niz obraz! I svi su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života!

Ovo je priča za svu djecu ovdje na blogsferi,za sve malene vile,sve one koji se osjećaju baš poput Petra Pana... i sve one koji vjeruju u bajke...koje se ostvaruju! Sve leptirice,sanjare,boeme... i one posebno drage,morske duše!

Danas malo prebirem po svojoj prašnjari, svojoj arhivi! Ne fotografija, nego po nećem puno emotivnijem... svojim pjesmama! Pišem ih otprilike tako dugo koliko se i bavim fotografijom,i vezana sam posebno uz svaku! Jer svaka je dar od srca,mog srca! I sada podsjećam sebe slijedećom pjesmom što mi je u životu na prvom mjestu!

Zašto u samoći plakati pored peći,

kada se ljubavi ne možeš odreći.

Zašto dopustiti da ti mnogi sude,

čak i kada malo dobrih ljudi bude.

Zašto željeti uvijek nešto više,

velike ljubavi vole nešto tiše.

Zašto da ti put bude cijela Zemljina kugla,

kada te tvoj jedini čeka iza ugla.

Isto tako,i ovom pjesmom dajem dio riječi maloj Sindy! Ne daj da te obeshrabri vječna navika čovječanstva...da budu zavidni,zlobni. Da te podcjenjuju,rade od sebe časne ljude kad svi mi ispod kože imamo isto - krv i meso! Ne daj dušebrižnicima da te kritiziraju,kada su i sami pod kožom samo ljudi! A ne Bogovi u kakve se uzdižu! A tvoj zadnji post...ima moje razumijevanje!