Agram

Jučer ujutro sam se probudila u 06:00 i spremila se na vlak koji je kretao u 8 sati! Kupila kartu i sve, te se sjela na vlak za Moravice! Da, Moravice! Čula sam se s mojim dragim blog sinom i oduševila sam se kad je rekao da mogu doći! Putovanje vlakom trajalo je nešto više od 2,5 sata... a oko mene beskraj livada i polja! Stigla sam malo prije 11 sati i shvatila da imam odbor za doček! Dočekao me s bratom i prijateljima...! Otišli smo u kafić jer je meni pod hitno bio potreban WC! Zatim me odveo kući, bio dobar domaćin i upoznao me s roditeljima! Ajme, a oni su jedva dočekali upoznati curu koja glumi cyber mamu malom Systeemu! I pazi na njega kad je u Zagrebu...! ;) Ponudili su me predivnim doručkom, a meni gladnoj to bilo bajno! Nakon toga sam dobila tour po Moravicama, sve mi je pokazao! Njegova ekipa već odavno sluša o cyber mami pa su išli s nama u tour the Moravice! Prije ručka sam otišla s njim i njegovim tatom na Kamačnik, tamo smo vježbali nožice u razgledavanju šume i starih zidina! Nakon toga sam prisustvovala svadbi, ali na njihov način! Harmonike i kolo… brat mu je išao na svadbu pa se sredio, odijelo i kravata! Svi njegovi su tamo gledali svatove a on i ja smo šmugnuli kod njega na ručak! Malički je pripremio stol, a njegova mama je skuhala finu juhicu, rizibizi i pohano meso! Nas dva smo uživali! Nakon svega ručak smo zalili likerom, koji je btw. tako slatki da sam imala osjećaj da pijem sokić! I još nam nije bilo dosta hodanja pa smo s njegovom frendicom Kristinom otišli još na zadnje korake Moravicama… i prije negoli sam skužila bilo je vrijeme da se polako spremam jer je vlak kretao u 18:43! Došla sam k njemu doma po stvari, njegova mama mi je spremila vrećicu za doma, probala sam se buniti al nije išlo! ;) Njegov tata mi je poklonio bombonjeru! Hvala striček Milan! ;) Ja sam domaćici poklonila Licitarsko srce i dobro sam pogodila jer je to njegovoj mami bilo prekrasno! Malički je dobio jedan CD na poklon koji će pogledati i onda svojoj cyber mami reći želje za slijedeći puta! Oprostili smo se i pozvali su me da ponovno dođem… a budem, jer me Systeem pozvao 13.5. na roštilj kada je godišnjica njemu i njegovoj curi! Pali su zagrljaji, puse… i obećajem da ću opet doći! Sa prijateljicama me otpratio na vlak, ali smo prvo jako dobro ustanovili da li je to taj koji ide za Zagreb! I bilo mi je malo žao kada se vlak pokrenuo a ja sam im mahala…! I baš mi je drago, jer eto mogu reći da nije Internet uvijek nešto negativno! Tu se zaista mogu sklopiti divna prijateljstva… Noge su me boljele od hodanja, u vlaku sam skoro zaspala jer me ošinuo taj gorski zrak… ali otišla sam s smajlićem na licu! Hvala malenom Systeemu i cijeloj obitelji, pozdrav Zoranu… i vidimo se uskoro!

O lijepa, o draga... o slatka slobodo!

U subotu sam na poslu saznala da ću biti slobodna 4 dana jer spajamo sve s praznikom! Dakle, free sam od 28.04. - 01.05.!!! Četiri dana, četiri sjajna dana... i već imam želje, snove! Voljela bih otići, maknuti se iz Zagreba! Moja draga familija nema baš neku ambiciju nekamo otići... pa mi je želja potegnuti do Rastoka da se odmorim! Danas mi je na poslu Kiki predložila Istru na par dana, ali nisam sigurna koji hotel bi nam dao sobe za samo par dana! Tako da još nisam sigurna u tu realizaciju! Ali samo da se jednostavno nekamo maknem, u mir i tišinu! Daleko od gradske buke i sivila zgrada! Možda bi se onda napokon mogla posvetiti svojoj knjizi! Zapostavila sam malo ta poglavlja, dugo nisam pisala... zapostavila sam svog sirena! I sve nevolje koje se događaju likovima moje knjige! Bila sam zaokupljena profesionalnom deformacijom analiziranja i razmišljanja, do te mjere da sam valjda dobila par novih bora! Od silnog mrštenja...! Ali smijem se svejedno...! Moja tekica nadanja polako ali sigurno pretvara se u kompoziciju pisma! A tek pjesma...! Sad bi doslovce skakala do neba i nazad... Jedva čekam, da se otisnem u Rastoke... posjetim omiljeni mi slap Vilina kosa! Sad još samo da odlučim da li ću ostati tamo! Jedva čekam da odem, da nestanem s neta, da nemam pristup kompjuteru... i internetu! Teta Sanjaaaaaaaaaa... eto mene opet k vama!!! :) Ljudi, sigurno će neki od vas spojiti dane, otiđite nekamo van gradova u kojima živite, odmorite se i vratite s smiješkom!

Ma je... i svaki kaput dobro ti stoji! Klešem se polako, još sam uvijek pomalo plaha... no sve jača postajem! I moram priznati... imam po novome profesionalnu deformaciju razmišljanja, analiziranja! Došla sam do toga da svaku riječ analiziram, razmišljam o nekim stvarima… Da li ja to odrastam? I svako malo zvoni mi alarm… Kamo će me to dovesti? Hoće li me razveseliti ili ne…? Još uvijek punim tekicu nadanja… zapisujem misli koje se roje! Dajem si oduška! U subotu sam izašla van s društvom… bilo nas je pun kufer! Plesali svi od reda… Muzika mi je pasala, plesala sam do krajnje iznemoglosti…! Jednostavno sam zatvorila oči i krenula onako kako samo ja znam…! Došla doma u 03 ujutro, sva premorena bacila sam se na svoj krevetac… no bilo je još malo snage za jednu misao! I jedan smiješak… koliko god malen bio! Tako mi je pasalo…! Sva loša energija izašla je iz mene, oznojila sam se tako da sam dehidrirala… ali mi je godilo! Sad se sjetih sličnog osjećaja…! A ne samo da mi je u ušima zvonilo, nego sam imala osjećaj da jurim 300 km/h…! Jurim… i nema ničega više…! Nema problema, nema tuge, nema onih mojih standardnih stvari koje me tište! Tekica nadanja je tekica odrastanja i ozbiljnosti! Da, došla je… ozbiljnost! Zakucala je jedan dan naglo, došla je kao iznenađenje ustvari… a da ju nisam ni primijetila! Drago mi je da je tu… zahvalna sam jednoj osobi koja je to pokrenula! Ozbiljnost… bome velika riječ! Bila sam ja i prije ozbiljna samo je sada trenutno jako izražena! Stalo mi je do nekih stvari da ih dovedem u red… i gristi ću ako bude potrebno! Borba se vodi u mojim mislima…! Kako, gdje, kada i zašto… ali znam da ću u borbu krenuti! I dat ću mom plišanom Garfieldu pusu večeras… pa u snove zaploviti otvorenih jedara!

Nema me baš ovdje... počela sam raditi! Sjećate se Kiki, moje drage frendice? S kojom sam radila u tiskari u Vrapču? E, sad radimo ponovno skupa! I ne može biti bolje... Malo su mi se misli zaokupile svim tim stvarčicama... odmaknula sam se malo od nekih situacija! Malo mi je lakše...! Ne mislim na ništa previše...! Izgubljena u prijevodu! Sve okolne stvari, sve misli... vrte se oko jedne! I tako, Kiki i ja provodimo dane jedna nasuprot druge, smijemo se, pričamo! Iako, najviše ipak pričam sama sa sobom... Pogotovo jučer! Dopuštam si svakodnevno mrvicu ludosti... Odlučila sam zašutjeti! Omogućiti tišinu u glavi, a kad postane prebučna staviti Coloniu u slušalice! Zapisati nadanja, želje u tekicu… malu tekicu kao i uvijek! Gadno je svađati se sama sa sobom… Neću više! Sakupiti riječi koje će isplivati na površinu, sakupiti sve osmijehe… a onda vidjeti gdje leži čovjek i sve njegovo! Istovremeno, upoznajem masu novih ljudi, pričam, smijem se… plešem! Dobro je… iako bi moglo biti bolje, no tko sam ja da se žalim! Radim ono što želim i kako želim… Čitavo fucking vrijeme radim nešto za druge, onako kako netko drugi želi… DOSTA!!! Sad radim ono što ja želim… I mislim napokon malo na sebe!

Iako mi ponekad fališ jako, vidim da je udaljavanje bilo potrebno! Falio bi mi još jače… Ovako, otrpim…! Još malo, do petka… a onda ću smiriti nemire…! Htjela bih te vidjeti, pričati s tobom… i znam, sebična sam! Htjela bih te za sebe… ne vidim dubinu! Valjda će me proći…! Kao da vučeš za slamku a ona se kida malo pomalo…! Ili pokušavaš zadržati pijesak što ti curi kroz prste… A tek onaj smijeh, pa svjesna sam da ga dugo sad neću čuti! Ne mogu se kladiti, kockar nisam! Niti poker poznajem… ali zadnji as skriva se tu negdje u snu! Igram na crveno… ne pitaj kako i zašto! Gledam kravate… bordo, crvene! Tako prokleto podsjećaju na tvoje…! Poželim vikati… a nema svrhe pa šutim! Suočavam se sa svime… pokušavam sama! Ide, ne ide… ide… mora! Odmori oči malo… od sanjaj svoje! Doći ću brzo… doći ćeš! Ionako u zadnje vrijeme sve pomalo gubim… Laku noć i ne brini…! Tvoja mala djevojčica te voli, treba tvoje prijateljstvo… želi čuti tvoj smijeh, opet! Laku noć… sanjaj lijepe snove! Trebam te…

Kao što sam to učinila prošle godine, tako ću vam i ove čestitati na ovaj moj način! Samo što je popis ove godine nešto drugačiji… neki su ostali, neki otišli… a neki tek dolaze! Otvorile su se ove zelene okice, protegnula sam se u krevetu... Uskrs je! Svim blogerima i blogericama želim sve najbolje povodom Uskrsa!

Putnik – Sve što ti imam za poželjeti učiniti ću to danas, no ne ovdje jer te odavno ovdje nema… nećeš ionako vidjeti ovo…! Šteta, fale tvoji postovi puni zrelosti i igre!

Crome – što poručiti melankoliji predivnih očiju, što sjaj ne gube… makar ih umor savladava svakim danom sve više?! Sve ti najbolje želim, svima tvojima znanima i neznanima… puno lijepih pjesama da te vode, puno osmijeha na usnama…! Puno ljubavi na koju ćeš naići, prijateljstva koje ćeš učvrstiti! Sretan ti Uskrs… odmori se! To ti najviše želim…

Xantype – moja blog sisterica! Draga, želim ti sve najbolje povodom Uskrsa, da se odmoriš, da ne grintaš na muškarce, da te ne nerviraju… Budi vesela, nazdravi sebi… zadovolji onu Lavicu u sebi! Okruži se ljudima, izađi… a ja ti šaljem najbolje želje, puno pusa! I nadam se da ću te uskoro vidjeti… Sretan Uskrs!

Kuhacha – Mladoj mami i njenom kupusiću imenom Tia sve najbolje za Uskrs želim, neka ste samo zdrave a sve ostalo će doći! Puno ljubavi vam želim, puno sreće… puno boravka na suncu! Odmora mami i puno zdravlja malenoj… da ne zaboravim na Papuchara, i njemu sve najbolje… dok ste zajedno sve je lakše! Pusa vam!

Sindy – mojoj pjesnikinji želim još puno pjesama, puno stihova… puno ljubavi! Puno slobode, sreće i veselja… osmijeha na licu najviše! Prijateljstva… I još koju sliku Babuna! ;)

Systeem – Od svih ti si mi najdraži! Ti si iskren, drag, uvijek nasmiješen… Tvoja cy mama ti želi sve najbolje, svu sreću i veselje koje ti mogu poslati, šaljem! Želim ti puno ljubavi i prijateljstva, još puno odličnih ocjena… i ispunjenje svih želja i snova! Još uvijek čuvam tvoju slikicu…! Sretan ti Uskrs! I tvojima, posebno Jeleni! I dao Bog da ju uskoro vidim, mora da je mala komad kad ju skrivaš!

Arsen – Velikom lopovu i još većem gospodinu, neka i dalje krade srca djevama u nevolji…! Sretan Uskrs ti želim, sve najbolje, puno ljubavi od Prve dame! Puno zdravlja i sreće s policijom, neka te baš ne hvataju pri svakoj krađi! ;) Svima tvojima sve najbolje a tebi sve što si tvoje srce poželi! Ovaj gem pijem za tebe… ;)

Morf i Noel – Vama dvojici sve najbolje, puno ljubavi, puno osjećaja… nepreglednih stihova prožetim vatrenom stihijom! Puno tišine koju samo vi osjetite i rečenice koje samo vi razumijete! Puno vam prijateljstva želim, puno osmijeha… zajedništvo koje nitko ne može uništiti! Sretan vam Uskrs!

Robert – Mom Blogbusteru, ozbiljnom blogeru koji se trudi! Puno sreće u svemu nadalje, jer dok ti grizeš nemamo se čega bojati! Dok je zdravlja i volje, bit će i Istrage… Puno ljubavi ti želim, i da počneš učit ruski! Svima koje voliš sve najbolje a tebi eto jedan blogerski Sretan Uskrs! ;)

Vama i svima ostalima šaljem najljepše čestitke, puno ljubavi da vam srca grije, puno prijateljstva koje dobrotu sije! Sretan vam svima Uskrs… i nemojte se udebljati! ;)

Danas sam s bratom otišla k baki i dedi na naše povremene riblje rituale! Ja obožavam ribu, a ako je uz to još tamo i krumpir s blitvom nitko sretniji od mene! Danas nas je dočekao šarun, krumpir s blitvom... i za mene bambus! Mrak! Deda mi je faca, frajer kako ga ja nazivam! Kad sam imala 8 godina on je svojoj ljubimici u čašu natočio pivu... i jedan gutljaj je bio dovoljan! Zgadila mi se za sva vremena... ni dan danas ju ne mogu ni namirisat! Baka mi je malena ženica, niska... baš kao i ja! Ona mi ponekad zna pjevati na telefon... I tako me danas dočekala u kuhinji s maramom na glavi i kuhačom u ruci! Ha, sjetila me na nekadašnje moje vragolanstvo! Bila sam vrag dječjeg lica! Na vikendici bi trčala po dvorištu bezglavo, pa je ona trčala sa kuhačom za mnom vičući da ću si glavu razbiti na betonu! Bila sam hiperaktivna, bila sam zločko! I tako danas, kao i svaki puta dočekali su nas s smile-om na licu! Prvo nam je baka stavila na stol domaću juhicu, s domaćim rezancima! Zatim, toliko očekivane ribice! I buraz i ja smo zamazali prste... Mene nikada nećete vidjeti da jedem ribu s vilicom i nožem... prstima uvijek! Deda me niti nije morao pitati što pijem, uz ribu uvijek ide bambus! Znam, uništavam mrak vino Colom ali jedino tako mogu popiti čašu vina! I od jednog bambusa se sva zacrvenim...! Ali dedino vino je stvarno jako i kvalitetno... znam ja, s njim sam ga i radila! Iako ja baš nisam neki poklonik crkve i njenih pravila, no eto danas sam postila! Ali da napravim najluđu stvar na Uskrs, imat ćemo roštilj! Moram priznati neobično, ali ta ideja mi se tako dopada! Javim vam se na Uskrs! Stariji blogeri i blogerice znaju kako!

Priča za tebe i za mene, naučimo iz nje nešto, nešto što smo odavno već trebali prepoznati! Izgubili smo bitku... nije išlo. Prokleti pritisak. Sada mi tek polako sjeda... Kako se nositi s vremenom? Nismo znali što, kako, zašto... Od onog dana kada je slijepac prstima prelazio preko moga lica. Da to barem nisam čula. Jedna povezanost a nit je pukla. Barem ta, iako je niti još puno među nama, kažeš! Reci mi jednu, ili barem pokaži... Grč vremena... čekanje. Nit ne postoji, jer nit je pukla a spajanje više ne postoji! Pogled u prazno i tišina glasa. Tišina glasa, nema ga... samo onaj u snu. Gledam na sat sjedeći u krevetu, gospodin pokazuje 04:00! Tik-tak, tik-tak… slušala sam tu monotoniju noćas, grozeći se vlastita glasa! Vlastitih suza… Noćas san nije došao… kao za inat! Razumijevanje... kompromis, ti rijetki doživljaji. Opet ću na plažu života, skupljati kamenčiće. Kamenčiće osjećaja, kamenčiće sreće i tuge… kamenčiće duše! A zašto? Škljocaj fotoaparata i nesanica, čovjekova najveća varalica. Suza na obraz... šteta za osmijeh! Razumijem... zaista. Ne brini.... želje su stranci stvarnosti. I svatko sad na svoju stranu svijeta, brinuti se za sve drugo… osim za sebe! Misliti na sve drugo… osim na sebe. Znala sam za ovaj početak kraja. Vidjela sam ga u daljini... ali sam ga jasno vidjela. Sjećaš li se? Nismo mogli izbjeći neminovno... Nema zamjerki, nema ljutnje... samo tuga. Jedan poklon odlazi u nepovrat… budi uvijek direktan, uvijek! Makar opet morao naučiti... Biti ću opet djevojčica, malo u zraku malo na zemlji! Hoću li? Moći ću se smijati, s tobom, tebi i za tebe! Hoću li? Moći ću biti svoja... zapravo, naša! Ali nikad više tvoja...! Možda je bolje tako... barem ću biti djevojčica. Tebi, koji si uvijek bio korektan! Tebi, koji me nisi uzimao kao na pladnju… Izgubili smo bitku... s vremenom. I tu i tamo... snu i javi. Nemogućnost boli… znaš? Život je sranje! I kad misliš da dobivaš... gubiš.

Bila sam jučer na promociji knjige Blog priče u SC-u! Dakle, natječajem je odabrano 53 autora priča od 380 prijavljenih! Redom svi blogeri i blogerice...! Došla sam i ubrzo shvatila kako sam tamo outsider... jer su svi bili ekipa s blog.hr-a! A što je najgore, svi su se poznavali...! A ja nisam nikog... Dvoje glavnih blogera koji su to pokrenuli Porto i Bookaleta vodili su program! Bilo je zanimljivo poslušati neke autore kako govore o sebi i što ih je inspiriralo za priču! Sjećam se Daywalkera, Gawruna... bila je tamo i Crystal Clear! Najvažnije od svega, zakasnila sam na taj natječaj... no, sva sreća rade i drugi, pa još uvijek mogu poslati priču! Na kraju sam popričala s Bookaletom, dao mi je sve potrebne informacije... kupila sam knjigu! Od Martina ni traga ni glasa, a vidjeh mu priču u knjizi... I da, drage dame... nije bilo ni Leba! Sramota... nitko tako važan da brani boje MojBloga...! Zato su njegovu priču stavili na prvo mjesto u knjizi... to mora da nešto znači! Vikend priča...! Sad ću prionuti na čitanje...!

No, ipak... nešto drugo! Sa stiskom ruke i pozdravom blogera... Dora se otisnula brzo na stanicu čekajući tramvaj! I tako, dođe ona vražja 17-ica, niti stara niti ova nova... ona neka između! Bljah... Stanem se uz prozor i lijepo razmotam knjigu da proučim što sve ima, bacim oko! Pošto je već prošlo 23 nije bilo gužve i doma sam bila za nekih 20 minuta! I tako udubljena u knjigu i svoje misli, stanem se na vrata očekujući da će se otvoriti... I on stane na stanici, ne otvara vrata! Ja pogledam, stvarno ne otvara... Da li da stisnem onaj zeleni gumbić da se otvore ili ne...? Da li da odem dalje? Prolazile su sekunde, odluka je očito na meni... I tako ja, oću van, neću... da, ne, da, ne...! No, izvana je dečko pritisnuo gumb i vrata su se otvorila! Izašla sam van, još se on čudio zašto ga tako čudno gledam... Čovjeće, ti si me primorao da izađem... ili nisi!? Jeste li se ikada zapitali što bi bilo da niste napravili nešto kako ste napravili?! Kako bi izgledala drugačija stvarnost? I kamo bi vas odvela!?