Agram

... iliti, zašto ja ne volim motore...



Želja mi je samo reći ti hvala,
za sve ono što sam o tebi znala.

Evo i nebo za tobom plače,
dok sva lica svoje maske svlače!

Ljubav tvoja bila je jurilica,
dok ti u očima svijetlila iskrica!

Kao da je osmjeh tvoj još tu,
dao si mi šale i podršku svu.

Od tebe posljednji oproštaj,
pjesma je ova u zlatni smiraj…

Okrećem novi list... sama sam se sebi zgadila nakon epizode u tri ujutro! Ovako nešto nikada više si neću priuštiti! Ne želim sažaljenje, ne želim poštedu... život shvaćam jako ozbiljno makar djelujem poput malene djevojčice! I sad sam nakon analize shvatila zaista u ćemu je riječ! Ili o kome je riječ... Sada je mojoj glavici jasno zašto sam izgubila ono što sam izgubila... svoj razum sam sada zamrznula, svoje sam osjećaje zaledila! Više ništa ne pitam, ne zanima me... ne želim znati! Povrijedilo me... užasno! Povrijedilo me, više nego da sam u facu sve dobila! Sve one riječi, sva piskaranja u tekici nadanja... nestala su! Treskom su se izgubila negdje ispod kreveta! Ne mislim ih vaditi... neka ih pojede zaborav, neka se ne pojavljuju! Dok ih ne odlučim uskrsnuti...! Pjesma... nikada je s nikim neću podjeliti! S nikim... Tako me sram sada... Ne, nije me sram, vrištim na samu sebe:" Glupačo blesava!!!" Ne mogu više i neću...! Kada bi se susrela s tvojim očima ne bih se mogla suzdržati a da u njih ne pogledam, da se ne sjetim... zato ih sada ne mogu gledati! Ne želim... I na kraju svega, ne kažem ti zbogom... samo do viđenja!

Please, close the door on your way out! Iako sam si nedavno produžila domenu, Dora više neće pisati! Do daljnjega... Neću više nikome dati nikakvoga štofa za bilo kakve rasprave, neće nitko više mene koristiti kada to njemu odgovara a odjebat me kada mi je potreban! Apsolutno mi je ravno sve... A ti dragi moj, ti koji toliko okolo pričaš koliko si slobodan, lažeš sam sebe! Jer za nekoga slobodnog previše toga ograničavaš! Jer za nekoga slobodnog previše se brineš što će drugi reći... jao, nedaj bože da netko ovdje nešto pročita! Za nekoga slobodnog previše paziš na krive stvari... Grčevito se držiš za slamku slobode koja kod tebe ne postoji! Neka ti je... Ja ne mislim više ulupavati svoje vrijeme i svoje živce na takvo prijateljstvo za koje se toliko brineš kako će ga drugi protumačiti! I meni se onda usudiš popovati o slobodi... zaguraj si ju znaš kamo! Sad ćeš drugu pjesmu pjevati... Sve sam rekla, hvala... i zbogom!

Ne želim zvučati egocentrično i sebično, ali ako moji prijatelji čitaju moj blog da saznaju novosti o meni, da pročitaju kako mi je, što radim i gdje sam... prestajem pisati! Istovremeno, nemaju potrebu nazvati me na par minuta i čuti me (jer su to dragi mi ljudi!) ... ili se pak boje nazvati me jer znaju što ću ih pitati, bolje da ne pišem! O meni nećete saznati ništa ako me ne cijenite toliko da me ne želite čuti! Davno je ova mala Dora shvatila koncepciju testiranja... i znajte, neće proći! Ne gutam više testiranja pod krinkom ljubavi i prijateljstva! Vi najbolje znate kako ćete tu ljubav i prijateljstvo pokazati... na vama je sve! Znajte da za vas pojedine nikada neću pritisnuti crveni gumbić na mobitelu! Post se odnosi na pojedine ljude, znaju koji su... Riječ njima: " Spašavajte prijateljstvo ako ga želite spasiti, ako ne želite ne javljajte mi se više! Svega mi je dosta... kada ja nekoga trebam onda nikoga nema! E pa sad me nema više ovdje!"