Agram

Za početak, da vas obavijestim... Berta (moja kornjača) je još sa nama!!! ;) Znala sam ja da on to ne može...! Nego, jučer sam bratu ovdje otvorila blog jer malac sutra putuje u Englesku na godinu dana! Dobio je stipendiju za godinu dana u koledžu u Birminghamu! Kroz nekih par dana možete očekivati njegov prvi post, jer mali (kažem mali, jer ima 16,5 godina) Mislav pisati će o Birminghamu, tamošnjoj svakodnevici, njegovoj školi, aktivnostima! Kroz nekoliko dana moći ćete ga naći u mojim linkovima pa ako želite možete čitati ono što će pisati! Iskreno, falit će mi taj mali vrag! A seka će se potruditi napraviti mu linkove, dizajn… i mislim da ću napokon naučiti kako staviti fotke na blog! I kad mi sutra ode neću ga vidjeti do Božića! ;( Mali je u komi jer se mora okrenuti za 180 stupnjeva u svemu! Mali metalac će tako biti primoran postati stipendist u odijelu i kravati! Od njegove duge kose neće ostati ništa jer se MORA ošišati! Ali vjerujem da će se snaći…! Obavili smo zadnje pripreme pred put, spakirali ga…fotkali se da ne zaboravimo kako izgledamo!!! ;) Kroz par dana njegov prvi post će osvanuti…!

A sad nešto što mi se danas dogodilo! Išla sam s Kristinom s posla i na stanici smo čekale bus! Kad je stao na stanici normalno smo ušle i sjele se a onda se sve dogodilo u sekundi! Bus je ispunio dim, počeli smo se gušiti i svi smo preko svakoga bježali van iz busa! Mene su bacili na pod… ali smo izašle! Skužile smo da se zapalio ali kad je vozač otvorio stražnji dio plamen je samo suknuo van! Muškarci su odmah počeli gasiti no niti 5 aparata za gašenje ga nije ugasilo! U sekundi je plamen sve zahvatio… jer je gorio unutra po cijevima, a negdje je i benzin curio! Mislila sam da će grunut kako ga je plamen zahvatio! Sva sreća od punog busa nikome nije bilo ništa…! No ljuti me što se životi građana tako olako riskiraju s starim autobusima! A da se malo zapitate i predočite si kako to ne valja evo vam link!

Ah, ovo me tmurno i jesenje vrijeme baca u očaj! Dodatno se osjećam depresivno jer sam prije tjedan dana napunila 25! Hvala svima koji su mi svojim čestitkama stavili osmijeh na lice! No, što sam napravila... ništa! Gdje sam došla... nigdje! Što imam... ah, ništa! Imam obitelj koja to nije, imam posao koji ne bi voljela da je baš takav...! Imam osjećaje koji me zbunjuju... gadno! I imam fucking popucane kapilare na nogama koje ne bih željela imati! Joj, kako mrzim kišu! I... godišnji mi je završio... ZAŠTO?! Sve što je lijepo kratko traje... koja istina! Dva dana u Rastokama bila su predivna... ali je prekratko trajalo! I tako sam se iz zvijezdane bajke vratila u svoju smogastu, zagrebačku stvarnost! Tako mi je već dosta ovoga grada... zasitila sam ga se i previše! Metropola my ass...! U zadnje vrijeme pokušavam fotografirati, no ne ide mi... kao da nemam inspiracije! Ali zato pjesme pišem ko luda! Već mi se valjda lagano jesen zavlači pod kožu, a to ne volim! Ne još...! Volim... ali na jedan neobičan način! Kako do sada nisam...! I on mi daje ono što do sada nikad nisam dobila! I dokle će to trajati neznam, ali sada je lijepo! Sakupljam kamenčiće... kamenčiće na plaži života! One kamenčiće ljubavi, kamenčiće zajedništva, prijateljstva... i osmijeha! Kao što to uvijek biva, na svaki dobar i lijep kamenčić dolazi onaj ružan i hrapav! I tako valjda mora biti... jer sve je ying/yang, crno/bijelo, dobro/zlo...! Iliti ravnoteža...!