ned - 26.08.2007
Suze...
... nisu za naše oči! Ne plači više ljubavi, nije strašno! Uplašio me jesi, ne želim više slušati svoje jecaje! A volim te bez obzira na sve... Znaj da sam tu da ostanem, ne bježim... ne odlazim! Tu sam, obećala sam! I da, suze su mi se slijevale niz lice, hladile mi obraze... nisam mogla znati! To je ništa najdraže moje... sve dok si ovdje! Tu, blizu srca... I budem te ubrzo držala za ruku, i bit ću tamo... Ne plači više ljubavi, nije strašno! Zašto se čudiš? Kao što imam ja anđela smiješka... imaš ga i ti! Zar to ne znaš? I zar ne znaš da on prepoznaje nevolju na kilometar? I vidi ju u daljini? Vidi ju u tvojim očima... vidi svaku bol, svako sjećanje... svaku i najmanju pojedinu muku...! Vidi tebe... i voli te! Zaista te voli... Sanjaj sada lako i lijepo, sanjaj nebo, sanjaj oblake raznih oblika... sanjaj boje! Sanjaj ljubav... koju imaš i sanjaj ljubav koju daješ! Laku noć, volim te...
Tvoja malička
26. kolovoz 2007 1:21:00
|
(5) In your own words
čet - 23.08.2007
Moj prsten...

Dragi moji, iako mnogi vrijeđaju i ne vjeruju u ništa... ali to je zapravo najmanje bitno! Ja ću vam ipak ispričati nešto! Prsten... sigurno se pitate kakav! Dakle, kupila sam
dragome prsten kao i sebi! Odlučila sam ga iznenaditi... jer me stvarno u ovih
mjesec dana razmazio! Voli me... nije to klišej! Dugo sam o tome mućkala
glavom... Sebi sam lako kupila prsten ali problem je bio kako njemu kupiti,
nisam znala veličinu! No, dosjetila se mala Dora i povela ga sa sobom u kupnju
pod izlikom da kupujem prsten burazu a on eto ima ruku kao i buraz! I našli smo
jedan predivan! Nije on imao pojma o ćemu se tu radi i već je bio zaboravio na
taj prsten...
A onda se dogodio roštilj kod naših prijatelja... i već
sam dan ranije dogovorila s prijateljicom da snima kamerom...! Iza ručka smo
opalili po vinu i ja sam se u jednom trenu digla i najavila govor! Njoj je to
bio znak da počne snimati! Prvo sam se zahvalila prijateljima što su nam
priredili tako divan ručak, zahvalila sam im se na svoj podršci koju su i meni
i njemu pružili! A onda sam se okrenula dragome... To je nekako ovako išlo:
"Najdraži... sada tebi par riječi!" Nije primjetio kako mi klecaju
koljena i kako se maloj Dori trese šapica... Rekla sam mu kako mi je drago što
je pored mene, rekla sam mu da ga ne bi našla ni da sam ga svijećom tražila!
Rekla sam mu isto tako da je zaslužan što se opet smijem... Zatim mi je on
rekao:
On: " Pa kako ne bi, pa ti si moja cura!"
Ja: " Cura? Valjda djevojka... cura je tako
isfurano!"
On: "Pa da, moja djevojka!"
Ja: Djevojka? A mogu li biti nešto drugo?"
On me čudno pogledao... a ja sam uzela njegovu lijevu
ruku, spustila se na koljena i stavila mu prsten na palac! U taj tren ekipa je
urliknula i zapljeskala... On se šokirao, pa je počeo plakati... jer nije to
očekivao! Po prvi puta u životu dogodilo se da on nije mogao od šoka zucnuti ni
riječi! Osim jednog "Volim te..."!!! Zagrlio me i nije me puštao...
Frend je počeo plakati ko kišna godina... Nino, ma skroz su simpa bile te
suzice...! ;) Zatim je on meni nakon toga stavio prsten na palac i rekao mi da
nikad u životu nije tako nešto doživio! Pitao me zašto je feniks na mome
prstenu... " Najdraži... jer sam poput feniksa umrla i ponovno se rodila
kao nova osoba!" Užasno sam se izmijenila, on je zaslužan za to! Pri prvom
upoznavanju vjerujem da se dogodio klik i da smo se našli na istoj valnoj
duljini! Ovih mjesec dana sve je išlo vrlo brzo, ostali smo zbunjeni i on i
ja...! Ali vjerujem u njega… i u nas! Bez obzira na sve…;)
23. kolovoz 2007 20:37:00
|
(6) In your own words
Moj bijeli labude...

Počet ću riječima.. nikada me nisi volio! Želim zapamtiti
ovo... da ne bude zabune, ovo pišem isključivo i samo radi sebe. Za tebe me
iskreno briga hoćeš li ikada ovo pročitati... I ono poštovanje prema tebi koje
je postojalo nakon što si me ostavio, sada je nestalo! O tebi nikada ružnu
riječ neću izgovoriti, nikada više ti ime neću spomenuti, nikada te niti
blatiti neću... jer ja sam tebe čovječe voljela! Koliko god bilo tebi teško u
to povjerovati, voljela sam te. Podredila sam sve tebi, čula se s tobom kada si
ti mogao razgovarati, vidjela se s tobom kada si to ti mogao i imao vremena.
Bila sam spremna na sve... rekoh ti onda ako se sjećaš, jer dao si mi šansu za
uzmak, ali uzmaknula nisam! Jer sam te voljela... I Brodolom srca ti to
dokazuje! Ti mene nikada nisi volio, nisi me čak ni poštovao... nakon svih onih
psovki teško mi je u to vjerovati! Zapravo, prestala sam te poštovati nakon jedne tvoje izjave na našoj zadnjoj kavi... Nisi vjerojatno izjave ni bio svjestan, ali dobro sam ju upamtila! A što se tiće psovki, idem po onoj pretpostavci da ne možeš
reći ružnu riječ osobi koju si volio... Dobro, pretpostavka je majka svih
zajeba ali opet...Zašto si se igrao sa mnom kada sam mislila da si prestar za
igrice? Ako me ikada itko mogao rasplakati, to si bio ti - ali više ne! Ako me
ikada itko mogao uništavati, to si bio ti - ali više ne! U meni više ne budiš
ni jednu jedinu emociju! Što je teško za povjerovati jer sam emocionalna
osoba... nakon svih onih epiteta koje si mi izrekao emocija prema tebi je
nestala! Možda je tebi ovaj napad odgovarao, jer suoči se s jednim, napad je
najbolja obrana! Moj obraz je čist, a znaš li zašto? Zato što ja o tebi ništa nikome
nisam rekla... iako ti vjeruješ u drugo! Zaista nije bitno... ja ću dalje kroz
život! Jer kako sam te zavoljela tako na brzinu mogu postati hladnija od leda!
Da si barem rekao mi: " Djevojčice... ne volim te!" - nikada ti ništa
ne bih rekla! Ali onaj tvoj prekid preko ICQ-a je bio kukavički! Ne znam kako
bi to drugačije mogla nazvati! Sada pišem ovo sama sebi i iz zahvalnosti prema
tebi, ni ne znajući puno si me naučio… Na kraju svega želim ti da ideš kroz
život što bolje možeš a sebi želim da nikada više svoj put ne ukrstim sa
tvojim! Ne zato što te mrzim… ne mogu mrziti nekoga koga sam voljela, nego zato
jer si za mene mrtav! Ne zamjeram ti ništa ali one psovke ne opraštam! I nikada
mi više nemoj govoriti o odrastanju jer sve što si sada napravio najmanje
otkriva odraslu osobu! I odlazi sada, svojim smjerom… živi neki svoj zamišljeni
život i dalje imaj o svemu neko svoje posebno mišljenje. Zbogom… sve je rečeno!
Adio… goodbye! Nikada više…! Zbogom…! I sada evo pismo koje je zaista oproštaj... opraštam se od tebe! Moram se oprostiti od tebe, barem simbolično da mogu pogledati ovaj prsten na mojoj ruci i poljubiti biće koje volim!
Za kraj ti ostavljam ovo…
„ Moj bijeli labude,
kad me jednom ne bude!
Sve će vode labude,
da se razbistre! “
23. kolovoz 2007 7:33:00
|
(5) In your own words
ned - 12.08.2007
Zaboravljena romantika...
Romantika... tako ju je teško naći! Ima je još u ljudima, iako sve manje na ovome svijetu! U svome sam mladom životu romantiku doživjela samo jednom... no to je prošlost! Želim vam ispričati sadašnjost... Volim ga... bez obzira na mišljenje koje se uvuklo na krilima bijesa u naše društvo, naše "prijatelje"! Bez obzira što danas ljudi misle kako mogu polagati prava na tuđe živote... Oboje smo puno izgubili, izgubili smo jako puno ljudi u svojim životima! No dobili smo nešto puno jače! Dobili smo ljubav jedno od drugoga... najednom smo shvatili tko nam je zaista prijatelj... oni nisu! Njihovo svakodnevno rušenje i potkopavanje temelja naše veze dovelo nas je do sve jače svijesti! Svaka uvreda činila me snažnijom, sa svakim nožem u leđa on me voli sve više! Jučer mi je strahovito falio... imam anginu i ne smijem van, pa ga ni nisam mogla vidjeti! Znate kad vam netko toliko nedostaje da biste bili užasno sretni da vas samo zagrli!? I tako noćas chatamo, a ja izgaram jer bi ga jednostavno željela vidjeti! I tako ne misleći, na chatu ispalim rečenicu koja će se kasnije pokazati presudnom: "Zlato, željela bi te tako vidjeti...!" Njemu je to bilo dosta, jer sam dobila odgovor: "Sad se spremam i dolazim!" Ja u šoku gledam u monitor... i još si mislim kako mora da se šali! Ali ne, on je stvarno odlučio da dođe...! U 04 ujutro, kad su mi svi doma spavali, on je došao...! Otvorila sam prozor (sva sreća pa sam u prizemlju) a on mi se ušuljao u sobu i jedva dočekao da me zagrli! Upozorila sam ga da mora biti maksimalno tih jer u sobi do moje spavaju mi burazi, a nemam standardna vrata, nego drvena vrata s roletnama na razvlačenje! Tiho mi se uvukao u krevet, legao pored mene i zagrlio me! Pričali smo ispod glasa, tu i tamo se grčili od smijeha samo da nas nitko ne čuje...Većinu vremena mi je nježno prelazio prstima po licu i ljubio mi nosić... ako se nikad nisam raspekmezila, noćas sam se raspekmezila! Zagrlio me i rekao mi:" Ljubavi, ne daj mi da zaspim..." Već sam i ja skoro napola spavala, primjetila sam vani zoru... Njegovo zeleno oko mi je reklo da je vrijeme da krene doma a bilo je tek 6:30! Ispratila sam ga tužnim pogledom, jer sve što je lijepo kratko traje! I da sam znala da će danas imati oči na pol dvanaest, crvene i totalno neispavane... ne bih to nikada napravila! Ali... kako ide ona pjesma Ede Majke... "Ovo mora da je ljubav"!!! Zahvalna sam svim divnim ljudima u mom životu i onima manje divnima... a posebna pusa kumi barbiii jer nas je upoznala! ;)
P.S. Ovo je naša mala tajna, zato molim vas... psssssssssst! ;)
12. kolovoz 2007 18:10:00
|
(4) In your own words
pet - 10.08.2007
Vožnja... i kiše!
Dan 1.
Jučer sam doživjela nešto divno... dragi mi je dao da
vozim! On, je meni nakon nesreće dao volan u ruke i išao me učiti voziti! A ja
kad sam skužila kaj je kočnica a kaj kuplung... ne da sam vozila nego sam letjela!
Ovo je bilo prejebeno... Dakle, prvo mi je objasnio što radim s nogama,
otpuštam kuplung dok pritišćem gas! A zatim brzine... prvu... pa zatim i drugu!
A onda sve povezano, pa u vožnji mijenjanje brzina! Bilo je tako mrak... i kaže
mi da se uopće nisam ponašala ko tipično žensko koje se boji malo jače primit
mjenjač ili okrenut volan! Meni je to došlo malo bolje od lunaparka! A zatim mi
je pokazao vožnju u rikverc... wouuuuuu, to mi se svidjelo! Savršeno je kako ti
retrovizor poveća stvarnu sliku! Misliš kako si blizu jarka a zapravo imaš još
nekih dobrih dva - tri metra! I tako je mala Dora vozila... i bude opet!
Dan 2.
Opet ja za volanom… Ovaj puta na ledini punoj šljunka i
kamenja kod hipodroma! Moj sensei mi prepušta mjesto vozača i palim auto! Prvu
i drugu brzinu sam savladala a danas je na red došla treća! I onda je upalio
radio da me zbuni… htjedoh ga ubiti! Krenula sam u prvoj i odmah prebacila u
drugu… dodala gas i po šljunku zaorala! Klap,klap… ma bravo Dora! Ma teren me
malo plašio, šljunak pa još bare kišurine… dobro da nije bilo nekih većih rupa!
No, nevjerojatno… nisam se nekaj baš tresla nego sam odlučila krenuti…! I tako
se mi vozimo u drugoj, dođe zavoj pa malo smanjim gas! I prođem, a onda mi on kaže: „Odmah u treću!“ I… naravno da ne pogodim pravi položaj
mjenjača pa se nađem opet u prvoj! Jooooooooj… Ništa, vratim u drugu… i tako
sam par puta ponavljala dok mi treća nije ušla u grif! Al vrhunac je bio kad mi
se na putu našao pas, pa sam po kočnici… i naravno skinula noge s kuplunga i
kočnice pa mi se auto ugasio! No, bit će nešto od mene prije nego dođem u auto
školu!
Malo sam vam opisala… ako da Bog budem i snimila mali
filmić… da i to umijeće vidite!
10. kolovoz 2007 23:05:00
|
(3) In your own words
sri - 08.08.2007
To you...
... my smiling angel! All the words in this world can't
tell you how I feel! All those smile's are not enough, you deserve more! If I
need to find one word how to describe us... it would be FAIRYTALE! When I look
into your eyes, I see myself in both of them! When I'm with you i don't think
about anything else, i don't need anything else, i don't want anything else...
but you! And I'm happy... in this moment i'm happy more than ever! You really
brought out all what's good in me! I want to keep this feeling forever between
you and me... The path before us has it's good and evil, but I'm not affraid
because all the evil in this world can't hurt us! Can't touch us, can't destroy
us! I have kissed you just now, but I allready miss you! To have and to hold is
all I wish… gold fish will be generous! Like a song never to be writen, like a
candle never burned out… that's us, two of a kind! It takes one to know one…
and I have recognised you! To hear your soft voice… makes me wonder what I did
to have a chance just to be near you!? Is it finally our time….? To sing a
song, light a candle… and tell our story! Would you… would you smile angel?
8. kolovoz 2007 0:01:00
|
(2) In your own words
ned - 05.08.2007
Dan u sjećanju...
Jučer sam lijepo otvorila oči, nasmiješila se danu... došao je moj 26. rođendan! Trebala sam se izvući iz kreveta, nešto pojesti i spremiti se! Skinuti viklere s glave jer sam htjela kovrčice! Najdraži je brzo došao po mene i krenuli smo put Rastoka! Željela sam tamo provesti rođendan, u društvu samo jedne osobe... i ne misliti na ništa drugo! Sjeli smo se u auto i krenuli... Upalio je mp3 i pustio Coloniu... Uskladili smo se i počeli pjevati na sav glas! On zna napamet svaku pjesmu, baš kao i ja! Glupirali smo se, ludirali... i mahali strancima u suprotnom traku! Smijeh do bola...! Vožnja u ugodnom društvu, pjevanje na sav glas... i brzo smo stigli u Rastoke! Ušli smo na imanje Holjevac i pravac konoba... da vidim ekipu! Ušla sam i za šankom ugledala Ivana... I odmah sam ga sprcala! Pitala sam ga dal me se sjeća... Blijedo me pogledao, ali kad sam mu rekla da sam ja ona mala koja mu je prošlo ljeto iza ručka nosila tanjure ko iz topa je ispalio: "Dora"!!! Odmah hug i puse u obraze... ostao je super kakav je i bio! Jedino se malo udebljao, vidim da ga cura dobro hrani! ;) Potražila sam i Nikolinu, radila je na šanku dolje u dvorištu! Isto se iznenadila ali je ona znala da dolazim! Obišla sam slapove, i ostala zatečena jer su skoro svi presušili! Odmah sam uočila promjene, što su sve uredili! Produžetak terase je odavno završen, otočić otkupljen i na njemu stolovi! Genijalno!!! I branu su završili...! Mala maca od prošlog ljeta je narasla...! Maju i Renatu nisam vidjela jer su cure radile na početku sezone... ali dobro, budem već! Jer ionako se dragi i ja namjeravamo vratiti na dva dana! Njemu se užasno svidjelo, izrazio je želju da se vrati jer nismo baš imali previše vremena sve vidjeti i uživati u svemu! Ručali smo u jednom restoranu imena Slap... bilo je dobro ali nije to to... Htjela sam doživljaj pastrve na žaru u Rastokama! Fotkala sam ko luda! Prošetali smo se po cijelim Rastokama i oprao nas je gorski zrak, počelo nam se spavati! No bilo nam je predivno... i bilo nam je žao otići! Već slijedeći tjedan zovem Nikolinu da nam rezerviram sobu! Oko 19 sati smo krenuli nazad za Zagreb, išli smo još na cugu s prijateljima! Za Zagreb smo se cijelo vrijeme vozili iza kombija registarskih pločica 666 M... nešto! Ljudi koji znaju kakav sam baksuz i početno slovo moga imena mogu pretpostaviti kako sam se zafrkavala da ću eto nakon svega i na cesti umrijeti, te da je vrag napokon došao po mene! Smijali smo se ko ludi... mislila sam snimiti mali filmić s tim pločicama i našim oporukama... to bi bila dobra zajebancija! No gospon u kombiju je skrenuo a mi nastavili ravno! Šteta... to bi bio video! Došli smo u Zagreb i otišli na cugu, njih dvoje su mi kupili poklon i iznenadili me! Smijeh do dugo u noć... doma sam došla iza 01! I mogu reći, jedan predivan rođendan je iza mene! Hvala svima koji su mi ga uljepšali...! ;)





5. kolovoz 2007 16:52:00
|
(4) In your own words
sri - 01.08.2007
To a smiling angel...

Show me a path so you can see my light...! So I can get my pair of wings and fly beside you...! Just to be free as I am now! And keep smiling... always!
1. kolovoz 2007 23:31:00
|
(2) In your own words