sub - 30.09.2006
...u nastavcima!
Pozdrav blog sfero! U nedostatku pronalaženja kvalitete u mom životu, ovih dana malo čitam, mučkam... pa opet malo čitam! Bavim se ja fotografijom, kao što možete vidjeti na mojoj poddomeni, ali čitam nešto zanimljivo i opako nabrijava! Na to mi je skrenula pozornost moja kolegica s posla, Mare! I znam da će polovica vas vjerojatno na to odmahnuti rukom, polovica će reći da već to zna napamet... ali se ipak nadam da ćete svi ili barem polovica vas pročitati ono što ću s vama podijeliti! Dakle... sutra ćete dobiti uvodni post, a od ponedjeljka do petka ću vam pisati nastavke! Mene je zaintrigiralo i natjeralo me da sada pročitam to do kraja! Iako sam podjeljenog mišljenja da je to istina, sve više naginjem vjerovanju da je to što je taj i taj gospodin pisao točno! Svi ga znate ali vjerujem da većina ipak nije pročitala njegovu biografiju pa ću tako sutra započeti s njom! Dora i tajanstveni čovjek, o kojemu se malo znalo dok je bio živ a malo se zna o njemu i sad poslije smrti, vodit će vas slijedeći tjedan kroz tajne života i smrti, Zemlje i svemira! ;)
30. rujan 2006 18:00:00
|
(3) komentara
čet - 28.09.2006
Moje poddomene!
Ah, iako ih imam od početka, tek sam sada aktivirala svoje dvije poddomene! Zahvala Liby jer mi je po kratkom postupku pomogla aktivirati ih! Fakat sam tutlek, i to me smeta, trebala bih malo više sjediti uz komp... Kad samo vidim koliko je onih od 12 - 13 godina pa rasturaju kodove i dizajn, sve mi dođe da se posramim! Kad pogledam kodove u uređivanju stranice dođe mi da se upucam kako se pogubim unutra! Uglavnom, postavila sam linkove svojih poddomena s lijeve strane! Na PHOTO domeni sam već stavila svoje fotografije... i svaka od njih je moja autorska a to garantiram za svaku slijedeću! Slikovne linkove ću staviti kad uspijem shvatiti kako to napraviti... ili kad nekoga zagnjavim! ;) Na domeni PISAC ću objavljivati svoje pjesme i priče... jer pisanje me smiruje, pisanjem dajem jedan dio sebe, a taj kniževni je uvijek iskren! Mislim da bih lagano trebala neke blog instrukcije, joj, kako će ovdje netko zaraditi na meni! ;) A zašto to govorim na ovaj način... jer će mi trebati, vjerujem da ću ovdje na blogu ostati još jako dugo! Ovih dana sam smirena pa sam odlučila malo više se posvetiti fotografijama i blogu! Jedan projekt mi se mota po glavi, i ne mogu povjerovati koliko sam ambiciozno zagrizla... možda i previše, no vjerujem u taj projekt! Znam da će iziskivati cijelodnevne napore i rad od ranog jutra do kasno navečer ali to želim! I s objavljivanjem fotki sam počela u prošlom postu iako sam ovdje već godinu i nešto! I to je nešto što me sad malo zaokupilo, čini se da nemam vremena za ništa drugo osim fotografije! Naganjam buraza koji je u Engleskoj da napokon napiše taj prvi vražji post... Fali mi malac, prazno je bez njega! A ja ću krenuti na instrukcije iz bloga i na tečaj web dizajna! To sam si zadala, i potpisujem memorandum da ću to i napraviti! Pozdrav Godfatheru koji je jedini skužio moj post iz Opatije! Pozdravlja vas Dora sa svoje domene i dvije poddomene!!! ;))
28. rujan 2006 19:56:00
|
(0) komentara
pon - 25.09.2006
Opatijo bajna!

(Fotke koje vidite dijelo su mojih ruku i mog fotića!)
Ljudi dragi, u subotu se Dorić probudila rano da sve
pripremi, da doručkuje jer je u 9 pred nju dolazio dečko te su se otisnuli na
jednodnevni izlet u Opatiju! Bilo nam je mjesec dana pa je Dora uz sve ostalo
dobila jednu crvenu ružu! Put po autocesti smo kratili slušajući radio Samobor
(iz prošlog posta)! Došli smo za nekih dva sata i kad smo prolazili kroz Rijeku
bilo je uzvika: "Forca fiume!" Jedva sam čekala da dođemo u
Opatiju... Jer slušajući o Opatiji i gledajući fotografije koje mi je Skydiver
neumorno slao, vjerovala sam da je zaista lijepa! S njim sam se ujutro čula i
bilo mi je žao što je on u 9 ujutro kad smo mi kretali putovao van Hrvatske...
A nadala sam se da ću kolegu napokon upoznati, da ću uz njega kao vodića proći
cijelu Opatiju... No, eto nije bilo druge, Opatiju smo sami morali proći uzduž
i poprijeko! Prvo, kad smo parkirali, parkirali smo negdje Bogu iza nogu,
daleko od centra! Negdje još iza hotela Istra... A onda pehaka! Bilo je sunčano
i vruće, more prekrasno... šetnja uz obalu! Onda smo se sjeli na cugu u neki
birc preko puta hotela Agava, dočekala nas je neka nasmijana, crvenokosa cura!
Naručili smo cugu i odahnuli od puta! Nisam znala što bi i kako prije! Toliko
sam toga htjela vidjeti! Imala sam dva cilja, fotkat Djevojku s galebom i
posjetit jedan kosi toranj, kao onaj u Pisi, Skydiver će znati koji!!! ;)
Ostalo sve smo u hodu rješavali! Šetali smo se šetalištem uz obalu, vidjeli
Villu Žuži (da, vila one Žuži Jelinek!)! Koji groznjak, vila u ciklama boji, neka
tamno ružičasta, Bože me oslobodi! To nisam iz principa htjela fotkat, ali
fotkala sam marinu, lijepa mala, pitoma marina! Već je bilo oko 15 a mi smo
ogladnili pa sam nazvala kolegu fotografa s Indexa, Dražena i pitala ga da nam
preporuči neki restoran gdje je fino a da ne izađeš praznog džepa! I on ni pet
ni šest odvali: "Gostiona Istranka". Otišli smo, ali sam se zbedirala
jer nije bilo ribe na meniju, osim grdobine i lignji... što ne jedem! Ali sam
zato naručila fuže s tartufima! Mljac!!! Zatim je došao i Dražen pa smo se
upoznali, i pitam ja njega pošto se kreću u istim fotografskim krugovima,
poznaje li Skydivera... ali ne poznaje ga, što mi je čudno jer Opatija je
zaista malen grad! No dobro, ja znam da Skydiver živi u Opatiji ali je tamo
najmanje! Svjetski putnik, što ćeš!!! ;) Iza ručka smo otišli prošetat Ulicom
Jurja Dobrile, ah, lijepe kuće su tamo! A onda sam naišla na taj famozni kosi
toranj koji po mom mišljenu nije nimalo kosi! ;)))

Klik klik... par fotkica i
krenusmo dalje u istraživanje! Zatim smo otišli na sladoled koji sam btw.
lizala oko pola sata jer mi je mala u slastičarni nabila ogromneeeee tri kugle
tako da su mi se korneti raspali!!! Jeeeeeee! Prošli smo po plaži kod štandova,
gdje ima mali vlakić za djecu, trampolini...itd. I onda što se dogodi... usred
centra Opatije naletim na svoju šeficu s klinkama! Pa oni mene ne mogu ni na
vikendu pustiti na miru! ;) Počelo je puhati, valovi su se digli, udarali u
obalu... Mrak je već debelo padao, pa sam krenula ostvariti svoj drugi cilj, slikati
Djevojku s galebom! Ah, predivna je... a tek kad su joj u podnožju stijene
upalili reflektore! Wou!!! Oko 20 smo krenuli do auta i nazad za Zagreb! Već
smo bili pred Rijekom, ja sam se još okretala za Opatijom! A tek zvijezde iznad
nas... Vidjela sam svaku veliku i onu malu!!!
25. rujan 2006 23:05:00
|
(1) komentara
sub - 23.09.2006
Radio valovi!
Dobro jutro svima!!! Postoji purgerka koja sluša radio
Samobor! Dapače, jako joj se sviđa radio Samobor, voditelji su veliki
zajebanti! A ja kao najvjernija slušateljica jučer sam imala priliku posjetiti
radio Samobor i upoznati dečke koje sam danima, tjednima tlačila svojim sms
željama! Najprije je trebalo doći do Samobora pa sam krenula Samoborčekom! A
onda na autobusnom čekala bus za Breganu... Naime, lokacija radia je u samoj
blizini granice s Janezima! U jednom trenu sam se i izgubila, no spas sam
potražila tako što sam jednostavno nazvala voditelja Žutog na radio i bilo je:
"Please help me!" Žuti se pojavio u bircu preko puta i ni pet ni
šest odmah ruka i puse u obraz??? Zazujala sam... ali ajde dečkić je simpa! Ma
to dečkić je od milja! Gazda Mislav se pojavio iza njega tako da sam i njega
upoznala, onoga kojeg sam najviše kurila! ;) Ajme, neću više... neznam kako me
čovjek nije već poslao u jednu stvar! A onda me Žuti odveo do studija i ostavio
me na čuvanje Kruni voditelju i Kruni tehničaru! A dečki su super, sve su mi
pokazali, Bila sam s njima dok su emisiju odrađivali, pustili su me u montažu,
u režiju...! I cijelo vrijeme smo brbljali, sve sam vidjela! Joj, koji
doživljaj! Žuti mi je na odlasku udjelio puse u obraze i rekao mi da nek ne
budem stranac i neka im opet dođem! Kruno (tehničar) mi je pokazao kako se rade
vijesti, gledala sam Krunu (voditelja) kako vodi emisiju… Malo mi je falilo da
se ne sjednem za pult i počnem spikat u eter… No znam da gazda Mislav to ne
dopušta, što i razumijem jer ako dopusti meni onda će mu ispred studija stajat
u redu… Pa sam pregrizla želju! Sve u svemu, uljepšali su mi dan, predivno sam
se provela i to mi je bilo jedno divno iskustvo! Jedino mi je bilo malo žao što
nisam upoznala tehničara Matu s kojim se ipak najviše čujem! Ali budem i njega…!
Pa do slijedećeg posjeta mom omiljenom radiu kažem samo… HAPPY STATION!!!
23. rujan 2006 8:38:00
|
(6) komentara
pon - 18.09.2006
Sapunjare... Ignore zona!
Dragi moji, iako mislili da ću sad pred vas staviti novi nastavak neke od španjolskih sapunica, koje kad vidiš jednu vidio si ih sve! Ne, ja ću danas pisati o sapunicama u virtualnim odnosima ljudi! Dakle, za početak, napravimo usporedbu! Već predobro znamo da u svakoj televizijskoj sapunici likovi su potpuno isti: uvijek je tu glavna zmija i pokvarena namiguša, zatim nasuprot nje dobra duša i nevinašce, pa glavni frajer koji sve komade u sapunici okrene, pa kojeg li iznenađenja, tu je i pokvareni frajer koji se u svakoj seriji uvijek prikloni onoj zmiji s početka... Ma, kao što rekoh, kad ih vidiš jednom vidio si sve, sve je u detalje isto! To je dakle bila ta jedna strana! Ajmo na drugu... Onu virtualnu, meni osobno dražu! Virtualna šetnja kroz razne forume, chat servise i blogove dovela me do (ne)začuđujuće konstatacije... koje li blizanačke sličnosti!!! A sada ljudi, da vas pitam... Gdje vi točno nalazite zadovoljstvo u čitanju raznih tuđih prepucavanja, priključku tim prepucavanjima, dopuštanju dizanja vaših živaca likovima koji nemaju pametnijeg posla nego gurat nos susjedu kroz ključanicu...? Ne kažem da sam ja imuna, imala sam i ja epizoda... no hvala Bogu ubrzo sam naučila čemu služi onaj klikać "delete"!!! Zašto dopustiti idiotima da vas iznervirane otjeraju s mjesta gdje je vama dobro, zašto sebi ne priuštiti biti jak i ostati unatoć baš svemu? U posljednje vrijeme čitajući blogove ovdje, nailazim na vrijeđanja, pljuvanja, je***a u zdrav mozak osoba koje te prvi put kliknu i prelete ti post a onda krene spominjanje majke, oca i šire familije! Jer im se tako diglo taj dan...! Imam ja i za njih direktorij a zove se IGNORE ZONA! Koji je to kliker ljudima u mozgu da se bave tuđim životima, gdje se nalazi... i mislite li da bi ga trebalo kirurški odstraniti?! Mislim da nam je ovaj jedan Bog sasvim dovoljan, ne trebamo ih više... a upravo si to dopuštaju neki ljudi, promicanju u Bogove! Manim se takvih odmah! Ne kažem da sam savršena, ljudi daleko sam ja od savršenstva, no nikad nikog nisam vrijeđala jer sluša metal, jer ima ovo ili ono... No branit se znam, ako sam u pravu! No ubrzo mi i to dosadi kad je pretjerano... pa klikam! No, što opet pitam...! Da li vam se čini da je to sve jedna velika glupost? Zašto trošiti svoje živce i energiju na tako nešto...? Ignoriraj i dosadit će mu... tako su me kao malu učili starci, i kojeg li iznenađenja, imali su pravo! Za kraj, svima vama koji se trenutno pljujete i prepucavate poručila bih da svakodnevni stres iz vas izvlači dosta života, ne trebate ga još trošiti na nešto ovako ništavno! Ljudski je griješiti, a još ljudskije opraštati... prenio je Crome a ja se slažem! No još je jače zatražiti oprost... ali samo ako je iz dubine! Za sve ostalo tu je Ignore zona (ne MasterCard!!! ;))
18. rujan 2006 18:58:00
|
(3) komentara
sri - 13.09.2006
Traži se oprost
Bijah jednom ljuta... poklopila sam slušalicu zadnji put... nisam htjela slušati dalje! Kao i obično moja glava radi prije mene i mog srca...! Naravno, zabrijala sam da me moj blog frend ponovno otkantava! Nije zapravo ni rekao NE na jednu ideju, no u tom trenutku želeći tu želju ostvariti nisam zastala i osluhnula što je to što on želi! I nismo se dugo čuli, jako dugo... predugo! Nisam slušala njegove želje, nisam vidjela da je preopterećen! I da, priznajem da sam kriva... umjesto da se dogovaramo, da čujem što on želi ja sam tjerala svoje, požurivala! Moralo se dogoditi, komunikacija je naglo prestala...! Prvo sam bila užasno ljuta, naravno na njega kojeg sam za sve krivila! Bilo je tu epiteta poput: "Ma ljenčina jedna!" (a zapravo užasno puno radi...) , pa zatim: "Svinja, kako je mogao, pa naravno jer je muško!" (a zapravo nema pozitivnije osobe od njega, ili je ja nisam srela!). Prošlo je 6 mjeseci... Bilo je perioda kad su mi falili razgovori, onaj njegov zarazni smijeh... urnebesni vicevi! U tom periodu sam stvarala, iznenadila samu sebe nekim stvarima, naučila nešto novo... no bez njega, i bilo mi je krivo! I dok na kraju nisam sve pregrizla... i nazvala ga! Isuse, a kad sam čula koliko se razveselio kad me čuo... skoro sam se rasplakala! I sad mi je drago što nisam išla po mom standardnom paternu... jednom kažem zbogom, to je zauvijek! On zaslužuje čuti dvije riječi, one magične! ;) A sada njemu:
" Dragi prijatelju, nikada te nisam vidjela ali ne bi vjerovao koliko sam sretna opet ti čuti glas, pa smijeh...! Puno su mi značile tvoje riječi, smijeh, razgovori... pa da, čak i one kritike! Ti i ja smo dva različita svijeta barem po onome što smo prošli do sada u životu, po iskustvu... ja to vidim i sada priznajem da sam pogriješila! Znaš da me nikada nisu zanimali neki komentari koje su ljudi ovdje trusili, uvijek sam te gledala drugim očima, tvoj rad prepoznavala srčano, rasčlanjivala razgovore direktno, uvijek sve rekla izravno... jedino se s ovim nisam mogla nositi! Nisam shvaćala da ti je toga preko glave, da si se zasitio upravo onoga što sam zajedno s tobom željela ostvariti! I neću više to potezati, kad budeš i ako ikada budeš želio to ostvariti vjerujem da ćeš mi reći! Zapravo voljela bih da mi kažeš...! A ja ću osluhivati, svaku kritiku i pohvalu s tvoje strane! Svaki razgovor, osmijeh, možda tugu, usamljenost...! Hvala ti što postojiš! I na kraju one dvije magične... OPROSTI MI!"
13. rujan 2006 19:46:00
|
(5) komentara